Velebitska priča

Nakupile se godine na leđima, ali nakon sedamdesete Marta ih više nije brojala. Još joj je noga hitra i stopalo još uvijek nalazi pravi kamen grbavog velebitskog puteljka, a...

Nevidljivo

Prst preko stakla ostavlja trag kao put kojim treba proći putnik Nevidljiv oku vidljiv srcu Stopala mu tragovi kiše Njima ispliće priču o samoći i smijehu o brodolomima i pobjedama života Tišina mu je glas U njoj nada spava kao što u svakoj kapi prsta duga svoje lice otkriva Boba Foto:Cobra

Algoritam

Ja sam algoritam. Ne znam kada sam nastala i ne znam kako izgledam. Moje postavke su tako precizno izvedene da uvijek u određenom vremenu dovedu do rezultata. Živim u...

Posljednja noć uz more

zapamti ne zaboravi miris cvrčka stazom do vode zvuk smokve što ispija mir jutarnjom šalicom kave poneki napisani stih uglazbljen u nove riječi sjeti se saberi sve te drugačije tišine prijateljske ruke što za tebe objed spremaju stopala uronjena u vječitu sol dašak maestrala točno tu u srcu...

Tvorac suza

Glasovi. Šaputanja i glasovi. Ponekad i kuckanja, zvukovi koji nikako ne bi trebali biti prisutni, ali uredni su u postojanju. Nešto ih tjera da mi se obraćaju, u to...

Ne zaboravi što ti bojama želim reći

ne trebam ništa tek gvaš akvamarina da lažni proljetni pljusak pretvorim u svoje boje sna i prstohvat jesenjeg okera za zrelost i mudru riječ zelena je ravnoteža mog života stisnuta u sigurnosti plave i žute da mi ocrtava put ne...

Susret sa vjetrom

Na putu si susreo vjetar sjećaš se Tjeskoba je to jutro produženo spavala na vratima sobe Obukao si cipele na prstima iznio noć Jorgovan je mirisao na put a ti si susreo vjetar Imao je ruke prozračne sigurne Drveće je namigivalo cesti Miris...

Vrane koje jedu ruke

„Ne galami!“ – urlala je Ema. „Pa kako da ne galamim kada govoriš gluposti?!“ – uzvratio je Ramon. „Glupost leži isključivo u tvojim malim mudima, Ramon! Priča je svršena i ja...

Kućica za ptice

Svakako je rano bilo kada izgubiti kontrolu nad sobom, točnije izgubiti moć kretanja. Nemam riječi za tu grozotu. Hodao sam svijetom zdrav, mobilan, jak, a onda odjednom više nije...

Kava s dvije žlice Bukowskog

Znaš li što ostaje u onom prostoru između dvije zavjese kad sunce zalazi i to malo svjetlosti te sjeća da si živ? Neko glupo kajanje. I onda biram mrak. Biram da sve uništim...

NAJPOPULARNIJE

NAJNOVIJE