BO(R)G DAO, BO(R)G UZEO

0

A. Olujić

BO(R)G DAO, BO(R)G UZEO

SF Drama u tri p. m. čina

Mjesto radnje: Galaksija C-2018 u paralelnom svemiru

Vrijeme radnje: Svakodnevica

PRVI ČIN

INTERIJER – Velika radna soba, u njoj stoji masivni radni stol. U kožnoj fotelji, nalaktivši se na stol, sjedi sredovječan, malo puniji muškarac. Na stolu ispred njega stoji poluprazna flaša vina od kupina i slika žene kraće, smeđe kose sa svjetlijim pramenovima. On zbunjeno gleda sliku pa diže slušalicu.

– Mala.

– Da gospodine. – zacvrkuta ženski glas s druge strane.

– Dođi malo ovamo.

U sobu ulazi ženska osoba.

– Izvolite gospodine.

– Čija je ovo slika.

– Martina. – odgovara ženska osoba pogledavši sliku.

– Marta? Koja Marta? Who the fuck is Marta? Wer zum Teufel ist Marta? Marta, c’est qui putain? Chi cazzo è Marta?

– Joj gospodine, kak’ ste Vi pametan i elokventan. Vi govorite tak’ puno stranih planetarnih jezika da se nama vrti u glavi od Vaše uljuđenosti.

– Pa naravno – samozadovoljni smiješak – to su dakako već zamijetili i drugi. Pa nisu mi bez razloga dodijelili nagradu. Nego kakva Marta? Nikad nisam čuo za nju.

– To je Vaša bivša pomoćnica, kojoj sam jutros po Vašem nalogu napisala ostavku.

– Aha. A jel’ potpisala ostavku?

– Je gospodine, prije sat vremena.

– Stvarno? Zanimljivo je kako mozak nas pametnih i svesposobnih ne pamti nevažne likove. Da mi je važna sigurno bih znao tko je. Vidite, ja znam da ste mi vi tajnica. Vi ste mi važni jer znam da jako dobro pišete ostavke. To je vrlo važna zadaća i ne može se prepustiti bilo kome. Nije to neka brlja od zakona. – Odmahne joj rukom da ode.

– Gospodine.

– Da?

– Gospodin Ivar je vani i traži da Vas vidi.

– A, joj. Znao sam. – zabubnja prstima po stolu – Što je tu je, pustite ga unutra.

Tajnica izlazi iz sobe, a u sobu žurnim korakom ulazi muškarac vrlo kratke kose, skoro obrijane glave i bez pitanja sjeda u jednu od fotelja u kutu sobe.

– Čuj, prije nego dođu drugi samo da ponovim svoj stav o cijeloj situaciji. Kao što sam uvijek naglašavao ja ne želim tu njenu poziciju, – pokaže prema slici na stolu – ali budući da treba staviti opće interese ispred osobnih, spreman sam ponijeti taj teret. Sve za bolje sutra naše planete pa makar mi se stranka opet osula. Ali šta je stranka naspram… – prekida ga kucanje na vratima.

– Što je pobogu? – gospodin će nervozno.

Glava tajnice proviri iza vrata – Došao je i gospodin kojeg ste naručili.

– Neka uđe.

U sobu ulazi muškarac u zrelim godinama, pomalo umornog izraza lica, visokog čela i obješenih očiju. Gospodin hitro ustaje iza stola, prilazi i pruža mu ruku. Ljubi ga tri puta.

– Dobro mi došao, baš mi je drago da si tu.

– Bolje Vas našao gospodine. – uljudno će pridošlica, pogledavajući podozrivo ispod oka.

DRUGI ČIN

EKSTERIJER – Prašnjava ulica. Vidi se pročelje nekog saloona ispred kojeg stoji nekoliko privezanih konja. Ulazu, umorna koraka i spuštenih ramena, prilazi žena kratke smeđe kose s pramenovima, obučena u tamnu suknju i sako iste boje noseći aktovku u desnoj ruci. Zastavši pred vratima duboko udahne, podigne glavu i hineći samopouzdanje uđe u niskoprofilni ugostiteljski objekt.

INTERIJER – U cijeloj prostoriji je zauzet samo jedan stol za kojim sjedi grupa muškaraca u odijelima.

– Gle tko stiže. Pa to je Druga od deset. – oglasi se muškarac tamne kose s naočalama.

– Nekad bila. – na to će sijedi muškarac gledajući je ljutito – Sada je Zadnja od deset.

– Da! Sada sam zadnja, a kada sam vas izvlačila odozdo onda sam bila dobra. – bijesno će ona – Uostalom, svi ste vi zadržali svoje poslove jedino sam ja izvisila.

– O čem’ ti pričaš? – ljutito će sjedokosi – A to što si mene prvog šutnula nikom ništa? Onda je bilo sve ćemo srediti. Ništa se ne brini. A na kraju “fus u guz”.

– I sredilo bi se da netko nema preveliku gubicu i laje okolo. – oštro će ona.

– Ma nemoj, sad netko od nas ima veliku gubicu? – ubaci treći.

– Da netko nije zajebao do ovoga ne bi došlo, ali ovako ako se umiješaju službe… – doda četvrti naglasivši riječ ‘službe’.

Odjednom svi počnu govoriti u glas žustro gestikulirajući

– E samo mi još fali ovo dizanje panike. – oštro presječe ona – Kakve službe? One ne mogu naći ni vlastitu guzicu. Šta je vama? Osim toga tu je On.

Za stolom zavlada kratkotrajna šutnja.

– Misliš da nas On neće sve odbaciti kao staru krpu? – zapita jedan.

– Neće. Imamo mi još aduta. – odvrati ona nervozno čupkajući suknju ispod stola. Svi se zamišljeno zagledaju ispred sebe.

– Ako smo gotovi, hoćemo li onda svi zajedno odjahati ili svatko sada jaše sam? – upita poslije nekog vremena sjedokosi.

TREĆI ČIN

INTERIJER – Ponovo velika radna soba. Gospodin na vratima ispraća dvojicu posjetilaca. Kada su otišli skida ljubaznu masku s lica. Sjeda za stol.

– Ja ponekad zbilja ne znam što mi je to sve trebalo. – promrmlja sebi u bradu – A mogao sam lijepo ostati tamo gore. Ma nema veze, ako ovo ode k vragu mogu se uvijek vratiti tamo. Johnny C. me tako i tako ima rad. – zadovoljan osmijeh mu pređe preko lica.

U razmišljanju ga prekida kratko kucanje i hitro otvaranje vrata. Sredovječan muškarac ulazi u sobu.

– Oprosti što upadam, znaš da ne bih ako nije frka. Svi su na nogama. Znaš kakvi su ljudi. Jedva čekaju da netko padne kako bi oni došli na njihovo mjesto. Ne znam koji su gori, naši ili njihovi. – zadihano će pridošlica.

– Hajde G smiri se sve će biti OK.

– Lako je tebi govoriti. Ti uvijek možeš otići gore. Misliš da ja to ne znam? – počne G uzrujano hodajući po sobi – A što ću ja? Vratit’ se natrag i opet počinjati ispočetka? Misliš da je to jednostavno? Vi se mijenjate a ja moram sve trpjeti. Rekao sam ti da budeš oprezan s tim svim. Već sam vidio dosta toga i znam da to sve nije jednostavno, ali ti nećeš čuti…

– Smiri se. Sve je pod kontrolom. – smirenim će tonom gospodin – Držim sve konce u rukama.

– Zbilja? Vidio sam onu dvojicu kako izlaze iz tvog ureda. Jesu li pristali?

– Naravno da jesu.

– Nadam se da im nisi obećao previše, znaš da se ljudi bune.

– Ako se budu bunili opet ću tebe poslati Klingoncima. To uvijek pali.

– Da, znači opet ja moram trpjeti sranja.

– Hajde, pa navikao si. Na kraju krajeva nagrađen si lijepim mjestom. Za takvo što se isplati i malo istrpjeti. Tebi sam dao to a i ovima ću dati nešto, naravno ni blizu onoga što oni misle da će dobiti.

– Što ako im bude malo pa se pobune.

– E, onda ću im uzeti sve. I ne samo njima, zapamti. Nego idi sad, imam dosta toga za napraviti.

G se okrene i bez riječi izađe iz sobe. Gospodin pozove tajnicu.

– Izvolite. – zacvrkuće ona.

– Ne želim da me itko više smeta. Razumijete?

– Razumijem gospodine Borg.

To Be Continued

(a možda i ne)

Ovo je djelo naučne fantastike tako da je svaka sličnost sa stvarnim osobama, događajima i mjestima slučajna.

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime