Denis Vidović “Kako je Potjeh tražio Plaću”

0

Najljepše hrvatske priče:

Denis Vidović

“Kako je Potjeh tražio Plaću”

Plaćo, o Plaćice! Gdje si?“ prevrtao je Potjeh kuću. Ormari, ladice, police, nema gdje već nije tražio. Plaća je imala taj dar da jednostavno nestane, ispari.

Plaćice, jedina, daj se više javi!“ probao je po ko zna koji put. Zaista je već bio očajan. Svaki dan isto. Nakon što bi se vratio kući nakon napornog posla, u koji je zaista ulagao cijelog sebe, Plaći je uvijek bilo samo do igre skrivača. Naravno da ju je Potjeh volio. Češkanje po trbuhu, bacanje loptice, odlasci u šetnju. Uživali su zajedno u svakom trenutku Potjehovog slobodnog vremena. Ali, ovo stalno skrivanje ga je jednostavno izluđivalo. Kao da i sama ne zna da joj mora dati jesti.

Plaćo, plaćice! Gdje si, malena! Klopa, klopa!“ uhvatio se Potjeh za zadnju slamku spasa.

Odjednom, na zadnji Potjehov uzvik, iza vrata je provirilo neobično stvorenje. Bilo je tako sitno da se jedva razaznavalo, majušno, golom oku gotovo nevidljivo. Uopće se nije moglo odrediti o čemu se točno radi Nisi ga imao šta vidjet.

O, Plaćice najdraža, pa konačno!“ odahnuo je, već izmoreni, Potjeh. Ma koliko god ga je do tog trenutka živcirala ta minijatura, znao je kako ne može živjeti bez nje, odnosno od nje.

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime