Početna / A. Olujić / Budite oprezni, noćas vreba Krampus!

Budite oprezni, noćas vreba Krampus!

Svi znamo priču po kojoj noćas sv. Nikola ide od kuće do kuće i dariva dobru djecu. U tu svrhu potrebno je večeras očistiti cipele i ostaviti ih pred vratima da bi u njima ona ujutro našla poklon. U pratnji ovog dobrice šulja se jedan stvor koji kažnjava zločestu djecu, obično brezovom šibom. Ime tog strašnog lika je Krampus.

Krampus se obično prikazuje kao stvor obrastao crnom ili smeđom dlakom s papcima, kozjim rogovima na glavi i dugačkog isplaženog jezika. Na rukama ima kandže i nosi lance s kojima zlosutno zvecka, a ponekad nosi i zvončiće i (naravno) brezovu šibu, dok mu je na leđima vreća u koju može staviti zločestu djecu kako bi ih odnio u pakao ili u svoju jazbinu gdje će ih pojesti.

Ime ove strašne spodobe dolazi od starog srednjogornjognjemačkog izraza Krampen za kandžu ili bavarskog Krampn za nešto beživotno ili pokvareno. Svoje porijeklo Krampus vuče još iz paganskih vremena. Jacob Grimm tvrdio je da on svoje porijeklo vuče od germanskih kućnih bogova, iako njegov lik neodoljivo podsjeća na starogrčkog Pana, odnosno starorimskog Fauna. Britanski povjesničar Maurice Bruce smatra da je Krampus tipičan primjer Rogatog Boga, paganskog muškog pandana Božice Majke, koji sije sjeme i donosi novi život. Svoju tvrdnju potkrepljuje time što Krampus nosi brezovu šibu odnosno štap koji predstavlja falus, simbol plodnosti, ali i upućuje na rituale inicijacije koji su obuhvaćali postupke šibanja ili bičevanja. Lanci koje nosi trebali bi predstavljati ne samo kršćansko “vezanje vraga” već također biti ostatak paganske inicijacije.

Bilo kako bilo, Krampus je preživio kristijanizaciju Germana i u alpskim predjelima postao dio kršćanske mitologije prikazivan kao vražji demon. Koliko se njegov lik povezuje s vragom vidi se iz toga što ga u Tirolu zovu Tuifl odnosno Tuifltratzen, oba izraza potječu od njemačkog Teufel – vrag.

Iako je živio u predaji, zbog crkvene zabrane maskiranja u vražji lik pod prijetnjom smrću, Krampus se nije mogao vidjeti u javnosti sve do 17. stoljeća. U to vrijeme pojavljuje se navada kod koje grupice ljudi, obično djece, za vrijeme nekih blagdana idu od kuće do kuće pjevajući pri tome prigodne pjesme i tražeći od domaćina da ih dariva. Pri tome su u njihovoj pratnji bile osobe zamaskirane u vraga, nakazu ili noseći životinjske, obično kozje, maske. Ovaj običaj spojio se s raširenim srednjovjekovnim običajem u kojem se na određene blagdane (na sv. Nikolu, Nevinu dječicu i Novu Godinu) jedan dječak simbolično bira za biskupa da bi potom odjeven kao biskup u pratnji drugih dječaka odjevenih u svećenike kružio po gradu “blagoslivljajući” prolaznike.

Danas se računa kako od sredine 17. stoljeća u širem području Alpa postoji običaj da sv. Nikola i Krampus zajedno obilaze kuće, koji se ubrzo, iz Austrije i Bavarske proširio i po ostalim dijelovima Habsburške Monarhije (Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i sjevernoj Italiji).

No Krampusa se u mnogim krajevima može noćas sresti bez sv. Nikole. Postoje tzv. Krampusovi putevi po kojima noćas šeću, većinom neoženjeni, mladići iz mjesta preobučeni u Krampuse plašeći djecu i prolaznike. Kada oni nekome zakucaju na vrata običaj nalaže da ih se mora odobrovoljiti dobrom rakijom ili drugim žestokim pićem. Na tim putešestvijama, u južnoj Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, Krampus se često pojavljuje u pratnji jednog ženskog lika koji se zove Perchta ili Berchta, odnosno Pehta na slovenskom. Perchta ima svoje porijeklo u paganskim običajima kao i Krampus. Obično se prikazuje kao stara žena s jednim deformiranim stopalom i strašnom maskom na licu. Prema predaji ona kažnjava lijenost i kršenje posta, a kazne variraju od noćnih mora do rasporenog trbuha koji čak može napuniti kamenjem kako bi prijestupnika utopila u bunaru (zvuči poznato, zar ne). No s druge strane ona nagrađuje radišnost i uslužnost te će tako mnoga vrijedna i susretljiva djevojka od nje dobiti zlatan konac, predivo ili će u vjedru na bunaru naći kovanicu koju je Perchta za nju ostavila.

Kao zanimljivost mogu spomenuti da su još od 19. stoljeća poznate Krampuskarten, neka vrsta razglednica koju ste mogli nekome dati ili poslati. Na njima su obično uz prikaz Krampusa bile napisane poruke u stihovima čiji sadržaj se s vremenom promijenio od početnog zastrašujućeg do humorističkog i seksualnog.

Na kraju jedna napomena, onaj tko se večeras u Krampusovoj noći nađe na Krampusovom putu, recimo negdje u Tirolu, neka pripazi. Nerijetko lutajući Krampusi atakiraju prolaznike želeći ih uplašiti dijeleći pri tome čak i udarce. Ove “šale” znaju izmaći kontroli i pretvoriti se u prave tuče u kojima svake godine ima povrijeđenih.

A. Olujić

Moglo bi vas zanimati

Akcija Udruge slijepih SMŽ-Sisak: „I MI ŽIVIMO TU“

U petak 15.12.2017. u prostoru Udruge slijepih SMŽ-Sisak (Dnevni centar slijepih) posjetiti će nas snimateljska …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *