Zabilježeno usput: Banijski 2 Čelos na kavi u oslobođenom Zagrebu

0

Vozač sivog Nissan Qashqaia ima pravu hevi metal zurku – par centimetara kose pri dnu glave, a njegov suvozač je “malo” kosmatiji i više hard core orijentiran. Povezuje ih zajednička domovina zvana Banija, neki portal koji svakodnevno raste i vruće proljetno – ljetno sunce novozagrebačkog naselja Dugave u koje su upravo uplovili i  koje udara u njihove sjajne ćele. Banijski 2 Čelos su stigli u hrvatsku meropolu s vrlo važnim zadatkom – popiti kavu i vidjeti što se događa u ovom gradu, koji onako “od oka” i na prvu izgleda malo veći i čini se malo bogatiji od Petrinje – al tu su negdje. I po broju automobila na cesti, ljudi na ulicama i broju lokala, a ni proračun ovog Zagreba nije baš nešto “veći” od petrinjskog. No, dobro – što je tu je.

Zastave Grada Zagreba i hrvatske državne zastave na Novom Zagrebu postavljene u čast 8. svibnja 1945. – oslobođenja Zagreba. Foto:M.Šantek

Sasvim prigodno na Anteni Zagreb piči The Final Countdown – stari i milijun puta isfurani dobri radijski hit grupe Europe koji nas uvodi u prometnu gužvu velegrada, a na stupovima uz cestu vijore mnogobrojne plave zastave Grada Zagreba udružene s državnom zastavom. Nije nam baš bilo jasno zašto su postavljene u tako velikom broju sve dok spikerica s radija nije objasnila da je 8. svibnja 1945. oslobođen Zagreb. Ajd dobro – idemo dalje.

Stajemo na kavu na prilično neuobičajeno mjesto. Na Selsku cestu 140 i neki broj gdje se nalazi terasa kafića KCAFFE . Nikad nismo bili ovdje i nema razloga da ne osjetimo kako ovaj kafić “diše” ovog poslijepodneva. Zanimljiva ekipa sjedi oko nas. Neki stariji bračni par koji trusi velikom brzinom pive koje donosi mlađahna konobarica koja mi je rekla šifru WI FI – ja, ali ta veza njenog modema i mog mobitela nikako se nije uspjela uspostaviti. I bolje. Jebeš internet. Život je jedan i sada. Palim cigaretu koju mi je ponudio jedan imotski slikar koji je sjeo za naš stol i sa svojim akcentom neprimjerenim kajkavskoj sredini me podsjetio na starog dobrog Tina Ujevića i njegov “Odlazak” – spomenak Brača, Imotskoga….. Preko puta nas je jedna ekipa tinejđera. Puše cigarete i piju pivo, a među njima je jedna cura koja vodi glavnu riječ. Najglasniji su na ovoj terasi i briju o proživljenim morskim doživljajima prošlog ljeta i neplaćenim režijama i stanarini – tko zna čijoj.

Biciklistkinja i automobil u neposrednoj blizini HNK. Foto: M.Šantek

Zagreb i na ovom dijelovima daleko od središta vrvi životom. Prolaze automobili, autobusi, tramvaji, pješaci, biciklisti i to u velikom broju. Nakon kave i (još jedne brzinske i poslovne u sasvim drugom kvartu) vrijeme je za polazak nazad. Ali u krivo vrijeme. Upasti u samu špicu metropole u vrijeme vraćanja ljudi s posla nije za svačije živce. Srećom moj vozač nema straha ni respekta za lokalne fakine na četiri kotača, već radi isto što i oni – ubacuje se tamo gdje meni i mnogim drugima za volanom nikad ne bi uspjelo. Prolazimo i pored HNK. Ovdje su se riješili druga Tita, ali i s Titom ili bez njega na klupama sjede, šeću ili se voze biciklima lijepe žene. Ne znam jel drug Tito ikad čuo pjesmu grupe Azra –  Lijepe žene prolaze kroz grad. Ja jesam. I potpuno shvaćam o čemu se radi. Ak me zoveš bil bum tvoj.

Pored HNK. Foto: M.Šantek

Od središta grada do zgrade 24 sata traje paćenje i trganje motora. Kreni, stani. Pa opet. Pada mi na pamet scena iz filma Dan ludila, gdje glavni glumac Michael Douglas na samom početku filma u nekoj sličnom Los Angeleskoj kilometarskoj auto koloni jednostavno izađe iz auta, ostavi ga nasred ceste i ode pješice. Planirali smo kao pravi Banijci maznut neke ćevape usput, ali jednostavno vožnja u koloni je predugo trajala i napokon smo se dočepali skretanja za auto cestu Zagreb – Lekenik.

Zagreb je ostao iza nas. Ali vratit ćemo se i to brzo. Ak me zoveš bil bum tvoj.

M.Šantek

Pljuga, pivo i uživanje u proljetnom danu. Foto:M.Šantek

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime