Početna / Kolumna / Moć zemlje

Moć zemlje

Seoska mala djevojčica koja je oduvijek sanjala o malenom komadiću zemljice na kojoj je mala kućica u cvijeću još se uvijek skriva ispod moje kože.

Iza mene su godine potucanja po tuđim stanovima. Nije u njima bilo sve najljepše. Smrad vlage po kojem ti tvoja mala bebica miriše ujutro dok je vadiš iz krevetića je nešto što ti uđe u nos i zauvijek tu ostane. Tek toliko da ne zaboraviš kakvog je okusa nešto tuđe.

Možda bi i objesila one četiri slike što ih nosam iz rodnog grada, al ne smijem čavle zabiti da ne oštetim zid od gazdarice Stane.

I onda se kućiš godinama, kupiš peć, frižider, krevete, ormare. Pa dođe i tehnologija i dva televizora i tri kompa.

I da izvinete nakon pustih godina sve ti to dopizdi. Shvatiš da si se udaljio prvo sam od sebe, od svoje obitelji. Da si šaljete poruke kad je večera na stolu. Iz sobe u sobu.

I onda odlučiš.

Ne treba mi sve to.

Treba mi samo mali komadić zemlje.

Da gledaš sve što ti ona može dati jer koliko god u životu stekao jednom ćeš se na kraju svog puta njoj i vratiti.

A moć?

Ima ona takvu moć koja je nezamisliva onima koji ju ne promatraju na moj način.

Prosna je i inatljiva baš kad ne treba, kao dijete kad traži slatkiš prije ručka.

Divna i umilna kad joj pričaš kao starica, sklopljenih ruku u krilu do stalno okom gleda po puteljku dok čeka djecu da svrate u posjet.

Moja zemlja.

Moja zemlja u koju sam na pola svog zemaljskog života prvi puta zasadila drvo.

Za nekoliko godina ću pod njegovom krošnjom gledati unuke.

I ptice na njoj nekako ljepše cvrkuću. Ili mi se to možda samo čini.

Puštam korijenje, postajem Banijka lipi moji.

Moć zemlje je čudna. Zaljubila sam se.

Neka vas danas čuva naš Sveti Lovro.

Vaša Magdalena DP

 

Moglo bi vas zanimati

Ured budućnosti

Na zapadu kažu: 60 godina života je po novom 40. Sjediti je novo pušiti. Svašta …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *