Početna / Kolumna / Na zemlji, vodi i zraku

Na zemlji, vodi i zraku

Ako ste kojim slučajem pročitavši naslov pomislili da u tekstu koji slijedi govorim o mercedesovoj trokrakoj zvijezdi prevarili ste se. Mi Hrvati općenito smo poznati, i prigodno se ponosimo tim, po velikom, opsežnom, slikovitom i inovativnom psovačkom rječniku. Malo viša razina od običnog, da ne kažem, svakodnevnog psovanja je proklinjanje. Ako mislimo da su naše „google babe“ majstori u tome grdno se varate. Njihovo proklinjanje uglavnom je zastarjelo i, najčešće, plagirano ili samo dograđeno od „googla“ iz susjednog sokaka. Moderni i načitani hrvatski puk koristi, sukladno tehnološkom razvoju društva i svijesti, aktualna proklinjanja kao recimo: „Dabogda ti Andrija Jarak izvještavao ispred kuće.“ U principu ova kletva je isto već zastarjela i blago ofucana je rečeni Andrija ima podosta radnog staža ali primjerice kletva: „Dabogda te Đakić branio u Saboru“, ima svoj kontinuitet kao i, recimo: „Dabogda ti Todorić vraćao dug.“

Spotakoše se danas jedna o drugu, zjakajući okolo pred placom, dvije povrćem natovarene dame, rasuše se krumpiri, poriluk, mandarine: „Dabogda srela Horvatinčića na zemlji, vodi i zraku“, prokunu u glas. Da je živ Boris Dvornik u kultnom „Kad čuješ zvona“ vjerojatno bi rekao: „Ova im je jaka.“

Cijela nacija upire se od podneva oko još samo jedne od mnogih hrvatskih sudskih cirkusarija. Koliko smo sličnih ili još gorih pa i mnogo gorih progutali. Da se je u „socijalističkom mraku“ sudilo slično, odnosno donosile presude po istim principima govori geneza ranije spomenute psovke. Nikako u tom nesretnom „trećem stupu“, ne da netko upali svijetlo nego, samo malo, bar, odškrine šaropolke.

U svakom slučaju ovom antologijskom presudom u kojoj sinkopa oslobađa svake krivnje hrvatski pravosudni spektar obogaćen je još jednom pouzdanom i modernom obrambenom taktikom. Ta tko će više rabiti ofucane načine obrane tipa „zaboravio sam“ ili „ne sjećam se“.

Drmno sam u nesvijest, probudio se a ono oko mene, jebote, svi mrtvi. Sva četiri okvira prazna, cijev pregrijana“. Ili recimo: „Slažem ja tako sinoć „top secret“ gaćice sretan što mi firma tako dobro stoji i odjednom, ma ni zamantalo mi se nije, drmnem u nesvijest. Probudim se, pogledam oko sebe a ono u firmi fali nekih tričavih šezdesetak milijardi.“

Pa tko me može okriviti i u konačnici osuditi za ono što se desilo dok nisam bio pri svijesti.

Jedina istinska opasnost od pravosudne ugroze svih tih hrvatskih „zaboravaka“ i „sinkopičara“ jest kompletirani Ustavni sud. Mislite li da su se političari toliko „upirali“ izabrati tri nedostajuća ustavna suca samo za to što nisu mogli spavati zbog njih troje? Sud je imao kvorum i bez problema mogao raditi, glasovati i donositi odluke. Aaaa, možda je u glasovanju upravo kvaka? 5 i 5 ma što mislili nije isto što i 6 i 7. Jer ako „kihne“ Lex Agrokor niti sinkopa, zaboravci ni oni koji se ne sjećaju neće pomoći. Htjeli mi to priznati ili ne „prva crta“ odbrane hrvatske politike je upravo taj famozni Lex čiji se tvorci skrivaju kao zmija noge. U kontekstu „hrvatske politike“ namjerno ne spominjem lijeve i desne upravo jer u ovom slučaju oni ne postoje. Svi su isti pokušali to zaboravljati ili padati u nesvijest, svejedno, izuzetak je nekoliko pikzibnera koji su, i tako, samo politički prolaznici. A Povjerenstvo? Komosa, na žalost.

Ma koliko svi oni skrivali pisce Lex-a, uzroke i posljedice kraha koncerna svakom je jasno da će hrvatski građani, nesolidarno kao i uvijek, platiti ovu „sinkopu“. Surovo kazano, kapital ne prašta.

Svu surovost zakona kapitala izgleda da ćemo osjetiti ne tako daleke 2022. godine kada će hrvatsku kunu zamijeniti euro. Ništa strašno, rekli bi mnogi, jer i tako je kuna vezana uz tečaj eura. E, na žalost, neće ići. Osnovne ekonomske zakonitosti prvenstveno pitanje i suština novca govore o onom što slijedi. Izjednačavanje cijena ali i primanja baciti će većinu građana u još veće siromaštvo posebno umirovljenike i većinu radnika a u kontekstu opće društvene produktivnosti koja, za razliku od proizvodne, u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini tako da će „neokrznuti“ praktički ostati samo oni s visokim primanjima.

Da postoje razlozi za zabrinutost, postoje. Od famoznih „sinkopa“ pa sve do ovrhe skoro 200 tisuća kuna kojom su ovršeni nesretni roditelji djevojčice Nore Šitum koja je, u jednom trenutku, digla i ujedinila humanost mnogih građana. Nora na žalost nije preživjela u borbi s teškom bolešću, ali su ostali ožalošćeni roditelji i udruge koje zbilja teško možemo nazvati „humanim“ u zavrzlami oko novca preostalog od ukupno prikupljenog za liječenje male Nore.

Spavate li mirno „humanitarci“? Pustite anđela Noru neka bar ona mirno počiva svoj vječiti san u društvu anđela lišena ovozemaljske pohlepe i laži.

Marjan Gašljević

Moglo bi vas zanimati

Sva bijeda hrvatskih branitelja

Kako volim uvijek spominjati da izbjegavam gledati televiziju ipak mi se desi da između pojedinih …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *