Početna / A. Olujić / Otkud’ si ti?

Otkud’ si ti?

Došla je zima. Zabijelilo se u gorju. Vozači, zabrinuti što zbog uvjeta na cesti a što zbog najavljenih kazni, ubrzano stavljaju zimske gume na automobile. Ličani i Gorani uhvatili se lopate i šutke, onako kako samo oni znaju, razgrću prvi ozbiljan snijeg ove godine. Njih zima ne brine. Navikli su se nositi s njom. Već davno pripremljena drva, iscijepana i složena, hrane toplu peć. Ono što njih brine ne mogu riješiti lopatom i sjekirom, niti mogu to sami riješiti. Ovisni su o nekome koji živi u nekom svijetu daleko, jako, jako daleko od njih. I nisu samo Ličani i Gorani pritisnuti tim bremenom, cijela Hrvatska je u velikim problemima. Što dalje čini se kako oni postaju sve veći i da ih je sve više.

Ni ne pamtim više iznose što su se, ne u milijunima već u milijardama kuna, grabežljivo nadvile nad ono malo naše sirotinje. Izgubljene arbitraže, dugovanja po kreditima, pronevjere, managerske otpremnine i bonusi…

Godinama gledamo kojekakve sudske farse s poznatim artistima kako se u nedogled razvlače dok publika ne zaboravi o čemu se uopće radi. Ma zna se da je netko nešto (navodno dok mu se ne dokaže krivnja) maznuo, ali baš koliko i što… a zna se i tko ga brani. Čemu i pamtiti sadržaje kada kao u svakoj commediji dell’arte tipizirani likovi igraju svoje uloge all’improvviso, a sve malobrojnija iscrpljena publika čeka nekoga tko će reći onu poznatu: la commedia è finita, applaudite.

Uočiti ćete kako u našim komedijama nema likova mladih i zaljubljenih. Već su davno izbačeni iz naše verzije commedie. Mladost ove zemlje odavno je prestala pratiti ovu predstavu, koja baš poput one originalne ne prenosi niti uči gledatelja nekakvim moralnim vrijednostima. Ona radije daje petama vjetra puneći autobuse i zrakoplove za Dublin, Berlin, Sydney, ostavljajući memljivu dvoranu i oronule likove iza sebe. Treba li im zamjerati to? Ni govora. Oni samo slijede veliki putokaz, iliti sjednice Sabora, na kojima im naša politička elita uporno pokazuje kamo i, što je puno važnije, zašto trebaju ići. A djeca nisu blesava.

Pita naš premijer, neki dan u Sabornici, zastupnika živog zida Branimira Bunjca otkuda je ovaj došao u Sabor? Baš me zanima je li i u Bruxellesu tako pitao nekog od svojih ondašnjih kolega? Naravno, ovo je samo retoričko pitanje. Mada, kad čovjek malo razmisli ono je potpuno na mjestu. Moglo bi se postaviti mnogima na vrhu. Jer kada ih čovjek sluša ima osjećaj kao da su pali s Marsa ili kruške, ali najčešće da su jednostavno ispali iz nečije guzice.

A. Olujić

Moglo bi vas zanimati

Akcija Udruge slijepih SMŽ-Sisak: „I MI ŽIVIMO TU“

U petak 15.12.2017. u prostoru Udruge slijepih SMŽ-Sisak (Dnevni centar slijepih) posjetiti će nas snimateljska …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *