Početna / A. Olujić / Plovilo, registrirano, papiri uredni, prodajem…

Plovilo, registrirano, papiri uredni, prodajem…

“Jesi li ti normalan?”

Dragi moji, kada vam žena postavi ovakvo pitanje budite sigurni da sve što ste pomno isplanirali pada u vodu.

Vidite, u financijskom životu svakog čovjeka ima uspona i padova. Ponekad ono što ste planirali napraviti košta manje od očekivanog, uleti kakav poslić sa strane, padne povišica na poslu, dobijete nekim čudom na lotu ili još većim čudom povrat poreza… i evo vam neočekivanog izvora likvidnih sredstava s kojima možete otplatiti dobar dio kredita, kupiti onih par stvari za koje vam žena tupi da su neophodne ili uložiti u nešto što vama osobno pričinja zadovoljstvo.

Tako je bilo i jednom mom prijatelju. Kapnula lova sa strane, neočekivano k’o snijeg u kolovozu. Obradovao se jadničak poput majmunčića kad vidi bananu. No, kada ga je euforija prošla našao se pred dilemom i trilemom: na što potrošiti nenadani dobitak? Naravno da je razmišljao na podmirenje minusa na tekućem (dobitak je bio premali za neko osjetno smanjenje glavnice kredita) i na kupovinu nekih stvari za kuću i na mogućnost kratkog romantičnog odmora, naravno sa svojom ženom.

Kao što vjerojatno i sami pretpostavljate, bilo je dosta toga o čemu je razmišljao. Ali, postojalo je nešto što je odavno želio napraviti a nikada nije bio u prilici. Još kao dječak kada se prvi puta vozio drvenom šikljom po Kupi pomislio je da će kad odraste kupiti jednu i ta želja se tijekom života stalno skrivala u njegovoj glavi rađajući slike kako plovi s društvom, poslije s nekom djevojkom, zelenom vodom. On za pentom, s osmijehom na licu i vjetrom u kosi, upravlja čamac tamo gdje hoće, gdje je najljepše.

I gledajući u Kupu odjednom je vidio sebe za pentom i naprijed na čamcu svoju ženu u kupaćem kostimu sa sunčanim naočalama kako sa zadovoljnim smiješkom gleda ravno u njega dok plove prema njihovom mjestu na obali.

Kupnju je obavio brzo. Krasna šiklja od 5 metara s penticom, registrirana. Potpisao je papire, rukovao se s dotadašnjim vlasnikom, otrčao u dućan kupiti flašu finog vina i uzletio uz stepenice do stana. U zanosu je počeo ženi pričati o snovima, šiklji, plovidbi Kupom, brčkanju na samo njihovom mjestu, nenadanom dobitku koji je to omogućio…

“Jesi li ti normalan?”

Slika se smrzla a muzika koja je do tada svirala naglo je prestala.

“I ti si bacio novce na neku pizdariju, a mene ‘ko šiša. Nisi se sjetio pitati što treba u kući ili imam li ja možda neku želju ili potrebu ili šta ja znam… Ne, nego gospodin po svom. Jedva doš’o do nešto para i odmah ih potrošio na neko smeće. Oh, Bože…”

“Ma nije… ja htio… šiklja, jako lijepa… ima i penticu… iznenađenje… nas dvoje…”

Baš jučer ga sretoh, sjedio je pokunjeno na klupi i gledao u Kupu. Reče mi da prodaje čamac.

“Čovječe, ti si isti k’o Todorić”, rekoh.

“Otkud’ ti to?”

“Pa obojica morate usred ljeta prodati plovila zbog više sile!”

A. Olujić

Moglo bi vas zanimati

JEBIGA

Službeni hrvatski jezik ne poznaje ovu jedinstvenu riječ – JEBIGA. Tumačili bismo je kao glagol …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *