Početna / Kolumna / Ured budućnosti

Ured budućnosti

Na zapadu kažu: 60 godina života je po novom 40. Sjediti je novo pušiti. Svašta se izmišlja jer nam je prelijepo. Čak i nove generacije postaju malo nervozne jer nema nikakvih velikih problema pa ljud izmišljaju ludosti i onda se o tome vode diskusije. Političari više nisu vođe nego razmaženi budalaši koju nikad nisu imali problema pa ih izmišljaju za druge.
Ljudi, međutim, ne vole da ih se drži za budale. Velika je provalija između političara i radnog naroda. Zato političari izmišljaju zakone za koje oni misle da su dobri no nemaju veze sa stvarnošću. Takve gluposti se proširuju iz politike na firme. Menadžeri na visokim funkcijama nemaju pojma što se događa na radnim mjestima. Izmišljaju se samo novi načini poslovanja. Čak se osnivaju posebni uredi i radna mjesta koja se popune budalama koje samo pričaju, a nemaju pojma o onom što se u firmi radi. Čak su izmišljene i nove funkcije. Tako su kod nas postavili nekog majmuna koji bi tobože trebao analizirati naše aktivnosti i napraviti ih jako efikasnima. On nema pojma što mi radimo, a neće čak ni da to malo prouči. Samo priča da će on facilitirati takve projekte. To bi značilo da će sazivati sastanke, daviti ljude pitanjima (jer je bio na tečaju gdje je trenirao postavljati otvorena pitanja). Na kraju ispada to da on ništa ne pridonese poboljšanju uvjeta rada. Takvi tipovi dobiju titulu Continous Improvement Leader (CSL) i hrpu eura, a šljakeri se znoje i muče. Problem je u tome što on spizdi stotine radnih sati koje netko ipak mora platiti.


E sad o novoj fori u uredima. Mladi menadžeri i CSL-i na zapadu već ne znaju što bi od ludosti. Sad je nova moda da se uvode takozvani flex-workplace. To bi značilo flexibilno rado mjesto Dakle, ako u firmi ima 100 ljudi koji rade u uredu, onda će im dodjieliti manje stolova i stolica nego što ima službenika. Svi će dobiti laptop i to je to. Kad se ujutro dođe na posao, možeš sjesti gdje hoćeš. Svaki dan na drugo mjesto, ali nema veze. Više nema papira, fascikla, ormara. Sve je u kompjuteru. Nema vlastite stolice ili stola. Samo vlastiti laptop.
Prošli mjesec su našli par curica koje su svakih pola sata zapisivale koliko stolica i stolova je zauzeto. Nakon 2 tjedna je izračunato da je samo 72% stolica i stolova zauzeto. Ono što nije zauzeto znači da ni ne treba jer su ljudi na putu ili su na odmoru ili možda bolesni. Znači, u prosjeku je 28% sadašnjih mjesta nezauzeto. I eto uštede.
Što to znači? Pa to znači da ako dođeš na posao malo kasnije, možda nećeš imati gdje sjesti da radiš. U tom slučaju možeš u kantinu jer je i tamo WIFI. Sve je digitalno. Slijedćci efekt je da ljudi uglavnom idu svako jutro na isto mjesto pa se posvađaju ako netko drugi tamo sjedne. Osim toga, ne smije se puno pričati da se ne smeta kolegama. Ako se ima nešto dogovoriti, mora se u sobu za sastanke. Takvih soba ima puno i različite su veličine. Neke imaju samo jedno ili dva mjesta za sjesti, a neke sobe imaju 6 ili 10. Takva soba se uvijek preko kompjutera mora rezervirati i ne smije se upotrebljavati dulje od 2 sata. U uredu nema nikakvih osobnih stvari kao npr. slika familije, cvijeće, vlastita šalica za kavu itd. Menadžeri nemaju više svoj ured nego su isto tako između šljakera. Sekretarice im više ne trebaju. Njih postave na recepciju na ulazu u ured. Sad odjednom niču recepcije u svakoj zgradi. Tako je to u uredu budućnosti.


To je uspjelo u Googlu i Microstoftu jer su tamo uglavnom programeri koji ionako imaju drugu radnu etiku. Oni dođu na posao oko podne pa ostanu do 2 sata u noći. Svi imaju laptop i njih ne smeta da li programiraju u parku, u zahodu ili u podrumu. Laptop i slušalice i to je to. Odvojeni su od svijeta i žive u svom programu. No inženjeri stalno nešto piskaraju pa telefoniraju pa se konzultiraju, pa onda sastanče, pa nešto šarafe, lotaju itd. Oko njih je stalno buka. To nekima, koji nisu inženjeri a u blizini su, smeta i ne mogu šljakati pa se nerviraju.
Zato je uvijek veliki problem ako neki direktor ili guzonja jednostavno odluči da svi moraju raditi u takvom uredu bez obzira na struku. Onda uzme nekog arhitekta da projektira takav ured. Kad mu na kraju izračunaju koliko to košta, onda on prekriži pola stvari, smanji broj stolica, stolova i sala za sastanke i napravi ljude jako nesretnima. Eto takav je život. Se la vie! No ne treba se nervirati. To je loše za tlak.
Može biti da sam ostario pa to ne razumijem. A nije mi ni važno. Za 6 godina sam u penziji pa ću na pecanje.

By Marijan Jozić

Moglo bi vas zanimati

Moć zemlje

Seoska mala djevojčica koja je oduvijek sanjala o malenom komadiću zemljice na kojoj je mala …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *