Početna / A. Olujić / Zabranjeno pušenje

Zabranjeno pušenje

Dakle, ako nečega u ovoj državi ne nedostaje to je cirkus. Idemo na izbore – dobijemo cirkus. Ne idemo na izbore – dobijemo još veći cirkus. Mamić nešto kaže – cirkus. Kerum se pojavi na TV-u – opet cirkus. Reforma obrazovanja – cirkus, od lat. circus što znači krug, prsten ili ovalno borilište, optrče jedan krug pa opet sve ispočetka. Hod za život – cirkus, uz malu pomoć odozgo. Parada ponosa – isto cirkus, uz malu pomoć ovaj put odozdo. Nogomet – više od cirkusa. Agrokor – međunarodni cirkus u kojemu naplaćuju izlaznice. Sabor – sinonim za cirkus…

Nema onoga što se kod nas ne može pretvoriti u urnebesnu predstavu, naročito na političkoj sceni, gdje publika plače, ali ne od smijeha, gledajući kako se na pozornici izmjenjuju žongleri obećanjima, klaunovi u hrvatsku trobojnicu obojanih lica, akrobati poslijeizbornih koalicija, a strašni stranački lavovi krotko skaču s jedne na drugu stolicu.

No, koliko god naši vrli političari, svih boja i ubjeđenja, ne mogu biti jedinstveni čak i oko esencijalnih pitanja ipak nalaze neke zajedničke svjetonazorske točke: ne bi došli u Sabor (osim zbog glasanja) i da im umjesto “tvrdih” fotelja jastuke i dekice postave, janjetinu guraju na usta i nose ih na WC, k’o da je ta sabornica (Bože me sačuvaj) zaražena radnim navikama; ne bi se odrekli ni lipe svojih plaća, naknada za odvojeni i spojeni život, dnevnica, putnih troškova, cipelarina i torbarina da ih rođena mater to traži, a kamoli neka tamo raja; nema toga od čega ne mogu napraviti cirkusku predstavu u nastavcima, a po potrebi i reprizirati je čim narod malo dođe sebi i počne glasno postavljati pitanja.

Zar se onda treba čuditi što je i vrijeđanje naše najpoznatije i najuspješnije sportašice a sada državne tajnice za sport, Janice Kostelić, od strane grupe… ne znam kako bi ih nazvao da me ne tuže za uvredu časti i poštenja i ugleda i za duševnu bol i za bol one stvari koja ima veze s pušenjem, odmah iskorišteno u nastupima klaunova bez talenta. Da političari u svom performansu ne bi ostali usamljeni, valjda da ih ne uhvati muskulfiber u nekom organu, u pomoć stvaranju cirkuske atmosfere su odmah priskočili još neki vinovnici javnog života i suživota.

Učas je najveći problem ove države postalo pitanje da li je policija smjela postupiti tako i zašto su izgrednici u ekspresnom roku osuđeni na nekakvu kaznu. E, zašto ranije nije ovaj ili onaj uhapšen i osuđen? Sa saborske govornice zrači ponosno Jasenovo lice koje traži da se HDZ-u čestita na brzoj reakciji suda, koji bi trebao biti neovisan, a SDP-ova trojka se postrojila ispred Kožarićevog “Sunca” da pokaže svekolikom građanstvu kako oni stoički podnose uvrede.

Gospodo klaunovi. Svakome normalnom u ovoj zemlji je jasno da ste vi jedan od, ako ne i glavni uzrok toga što se primitivno, prostačko, huligansko i psovačko ponašanje od popriličnog dijela građana smatra sasvim normalnim. S jedne strane vaše ponašanje u javnom životu, izjave i objede koje izričete o svojim suparnicima i bilo kome drugom, nuđenje rektalnog pregleda mikrofonom novinaru, javno i privatno druženje s osobama koje opetovano vrijeđaju druge i čiji su poslovni uspjesi nerijetko predmet istraga, sjedenje na ušima kada se stadionom ore neki povici od kojih se kao ograđujete, netolerancija spram drugih mišljenja itd., a s druge strane apsolutni izostanak vaših radnji (izuzev deklarativnih izjava) da se spriječi svaki oblik nasilja, promiče duh tolerancije i civiliziranog dijaloga, da se nesuglasice rješavaju argumentiram raspravom a ne vikom, agresijom, prepucavanjem i spinovima, prelijeva se na društvo u cjelini.

U vašim je rukama instrument kojime se može stati na kraj, ili barem drastično smanjiti, nasilje svake vrste. Potrebno je vlastitim primjerom pokazati da netko tko ima drugačije mišljenje nije smrtni neprijatelj kojega treba spaliti na lomači, da obećanja biračima nisu šareni bomboni za budale već nešto što zaista pokušavate napraviti najbolje što znate, da shvatite kako nema beznačajnih zakona jer i “najsporedniji” nekom građaninu određuje život, da poradite na kvalitetnim zakonima i mjerama, odnosno da skratim, da konačno počnete pošteno raditi svoj posao.

Ah da, vjerovatno ćete reći da je tako nešto nemoguće postići jer je za to potreban konsenzus, da vi to sve pokušavate ali oni drugi miniraju sve vaše prijedloge i napore samo zato što su vaši. Prije će biti da je razlog to što bi morali svoje stražnje dijelove tijela dovući u sabornicu i pročitati materijal koji ste dobili. Ili vas je možda netko puškom natjerao da se kandidirate za Sabor i plaćicu bez motike!?

Što je potrebno da se konačno trgnete i počnete raditi svoj posao? Možda da netko, ne daj Bože, kakvom palicom nekoga drugoga teško ozlijedi ili čak i nešto gore, ili da se umjesto onih petnaestak “muškarčina” što su junačkim glasovima u zboru dobacivali uvrede jednoj ženi dogodi da par tisuća pred Saborom sve vas pozovu na pušenje.

Nije valjda baš svugdje pušenje zabranjeno.

A. Olujić

Moglo bi vas zanimati

Ured budućnosti

Na zapadu kažu: 60 godina života je po novom 40. Sjediti je novo pušiti. Svašta …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *