Početna / Komentar dana / “Dnevnik jednog Tekuta”

“Dnevnik jednog Tekuta”

Poštovane čitateljice i poštovani čitatelji našeg portala,

danas Hrvatska slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Tim povodom objavljujemo odlomak iz knjige “Dnevnik jednog Tekuta” našeg kolumniste Marjana Gašljevića, dragovoljca Domovinskog rata, sudionika akcije «Oluja» gdje je bio načelnik veze 57. brigade «Marijan Celjak», te je po zapovjedi operativno vodio brigadu u akciji, a po pogibiji zapovjednika prvog dana akcije, obnašao je dužnost načelnika stožera brigade.

Svim hrvatskim državljanima, a posebice hrvatskim braniteljima, čestitamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

PS-Portal

M. Gašljević u “Oluji” pred spomen domom na Šamarici

 

AKCIJA „MOSTOBRAN”

Dok vozimo prema Letovaniću Medo mi i nije baš razgovorljiv, samo tu i tamo nešto brunda. U mrklom mraku, dok skela puzi Kupa izgleda ogromno. Voda mi se čini još crnja od noći oko nas, a lupanje granja i panjeva po pontonima skele koje valja nabujala rijeka jezivo odjekuje u tišini noći. Vrijeme prelaska na drugu obalu nekako se odužilo. Kampanjola bez problema savladava mokru, klizavu obalu i kaljužu od puta kojim nastavljamo do prvih vikendica u Nebojanu. U jednoj od vikendica improvizirano zapovjedništvo, pijemo zadnju kavu pred polazak i još jedanput pretresamo plan akcije. Svi smo uglavnom manje-više uzbuđeni, jedino je Božo miran, gotovo šapuće zadnje upute pred polazak.

Na jednoj livadici na najvišoj točki iznad Dumača, uza sam put je paljbeni položaj LRL-a (laki raketni lanser)128 mm. Odmah uz njega smještam vozilo i pripremam ga za održavanje veze. Božo će biti u svom osobnom automobilu tamo gdje procijeni da treba biti i komunicirati sa mnom radi prenošenja informacija i zapovijedi. Uređaji pripravno svjetlucaju, na svim kanalima je radio, tišina, samo na 163,750 neki uporan glas doziva: «Čedo, Čedo, javi se!»

Zamotao sam se u deku i drijemam. Jedno od mojih osobnih pravila je: uvijek kad imaš priliku spavati, spavaj. Pitanje je kada ćeš moći spavati sljedeći put. Isto vrijedi i za jelo.

Medo šljapka oko kampanjole paleći cigaretu za cigaretom.

Žestoka pješačka paljba desno ispred nas znači da je akcija počela. Vrlo brzo paljba se širi cijelom crtom bojišnice, postrojbe su krenule. Prepad koji su izveli gardisti bio je munjevit i vrlo uspješan, u samo nekoliko minuta razbijena je neprijateljska oklopna postrojba, sada je samo preostalo pacove lagano tjerati iz njihovih bunkera i rovova i osvajati područje. Nakon samo desetak minuta trajanja akcije događa se upravo ono što sam predviđao, neprijatelj je ometačem blokirao naš repetitor i sad se na motorolama čuje samo uporno ‘tak-tak’, ‘tak-tak’. Preko radio-mreže Sunja Božo me zove da hitno dođem do njega. Zaglavio se osobnim autom u Novom Farkašiću, a i kakva je to pizdarija s vezom? Spuštamo se prema Novom Farkašiću. Božin R-25 zaglavio se u blatu prekopanog puta, tu je samo prije dvadesetak minuta bio četnički bunker koji je sada hrpa blata i oblica. Božo stoji u blatu do koljena, lamata rukama i galami, a desetak gardista pokušava iznijeti R-25, no bez uspjeha. Okolo standardno. U mraku koji pomalo gubi snagu pred nadolazećim jutrom, okovanim vlažnom, dosadnom maglom, promiču obrisi gardista. Svi trče, jedni u jednom smjeru, drugi u drugom, galame i pucaju, nitko nikog ne sluša niti čuje. Dok je Medo na „hop“ izvukao R-25, Božo odmah traži jednu od mojih ekipa s terenskim vozilom. Jasno mu je da na svoj R-25 više ne može računati: «Zašto ne koriste vezu koju si im jučer dao?»

Galami na mene dok mu objašnjavam ono što sam mu već stotinu puta rekao.

Par stotina metara unazad nalazim VBK i Repića u Nivi, upravo tamo gdje i trebaju biti. S nevjericom gledam kako skakuću oko automobila, trljaju ruke i cvokoću.

«Brže, brže!», galami Božo.

Repić stao ispred njega u stav «pozor», a zubi mu cvokoću da bi mu svaki djetlić pozavidio i na brzini i na glasnoći. Iskolačio se Božo na njega: «Zar te je strah?»

«Nnnnne! Zzzzzima mmmmi jee», procvokoće Repić.

Cijelu noć proveli su smrzavajući se u Nivi bez grijanja. Nisu znali uključiti grijanje jer je ručica grijanja bila otkopčana, a nisu mogli naći ventil koji se nalazi pod nogama suvozača. Problem grijanja Medo rješava za tren i dečki odjuriše pod Božinim direktivama niz put.

Ubrzo sam ponovno bio na svom mjestu u Dumačama. Odjednom začujem krckanje na RUP-12 i poziv: «Zebra 1, Zebra 1, javi se.»

Poskočim: «Zebra 1 sluša. Legitimiraj se.»

«Zebra 1, ovdje Zebra 2, broj …, molim topničku potporu na KV 23, prijem.»

Ekipa na lanserima je poskočila, za nekoliko trenutaka zatutnjali su piskavim praskovima koji putuju za bijelim repom rakete, a zabrundale su i „sto dvadeset dvojke“ iz Starog Broda.

« Zebra 1, Zebra 1, ovdje Zebra 2. Hvala.»

«Zebra 1, Zebra 1, ovdje Zebra 5, broj…, jesi li na svom mjestu? Dolazim.»

Ma bravo, i Glinjani su živnuli, odjednom je dobra i ta mrska SMB radio-stanica. Dolazi mi par dečki iz Glinske bojne s dvije RUP-12 i planovima rada koje su zatekli na bivšem četničkom zapovjednom mjestu. Pregledam uređaje, ispravni su, čak su i pričuvne baterije pune, samo ih treba podesiti na naše planove rada. Ispisujem dvije nove «Zebre», predajem im uređaje i planove rada s kojima se mogu uključiti u rad radio-mreže «Zebra». Planove rada četničkih radio-stanica, odnosno podatke s njih dostavljam prisluškivačima u Sisku putem naše KV mreže.

Kakav muljavi dan je na pomolu, magla koja vlaži sve, u kosti se uvlači. Kud god kreneš blato, šljapka, šprica, lijepi se za čizme. Sad kad je svanulo još je hladnije. Medo hoda oko kampanjole, tužno je promatra onako zalijepljenu blatom do vrha najviše antene. Moja «amerikanka» od glave do pete dobro podnosi vlagu i nije mi hladno. Tu i tamo netko me pozove. Dečki na «Zebri» već se i sami odlično snalaze. Svih osam «Zebri» koje su još jučer bile popljuvane i bačene u zapećak, rade punom parom. Stižu Repić i VBK, Božo ih je otpustio, dovezli su mu drugo terensko vozilo. Obojica su se malo ugrijali i oporavili, međutim, što dalje? Kunjam u kabini, a oni, sad utroje, cupkaju oko kampanjole. Nije mi žao Mede, neka skakuće kad je dozvolio da mu s kampanjole još u Sisku ukradu cijeli kanistar, pričuvu benzina, a nije mi to rekao.

Odjednom iz magle izranja «deutz». Zbunjen, isprepadan vozač traži 145. brigadu, dobar je, fulao je za samo 180 stupnjeva. Vozi pun kamion zimskih odora, takozvanih «prepelica».

«Dečki, uzmite si po komplet pa se obucite dok se niste smrzli.» Upućujem svoju ekipu. Odoše.

Evo Mede brže nazad, potjerao ih vozač. Odem tamo, iskesim zube na vozača i problem je riješen, ako treba uzmite cijeli kamion. Tuga u cijeloj zgodi je što je najveći broj „prepelice“ broj 48, koji nije dovoljno velik niti za, glavu nižem od Repića i VBK-a, Medu. Ipak se Medo uspije uvući u «prepelicu», a Repić i VBK nastaviše cvokotati.

Dobar glas o RUP-ovkama brzo se proširio. Malo-malo dolaze ekipe tražiti stanicu i dokumente uz nju, da bi se mogli uključiti u mrežu. Dok motorole ‘tak-tak-takaju’ odjednom bi svi htjeli biti «Zebre». Čak su osvanuli odnekud i neki davno odbačeni uređaji. Kompletiramo ih, podešavamo i uključujemo u rad. Akcija teče uspješno, Pero i njegovi dečki iz Druge napravili su pravi pomor među neprijateljskim oklopom.

Oko podneva sunce je rastjeralo maglu koja se vuče još samo dole uz Kupu. Taman sam sjeo na haubu kampanjole pojesti konzervu inćuna i dvopeka kad zatutnjaše neprijateljski zrakoplovi. Muvaju se na povelikoj visini desetak minuta, ili izviđaju ili su namjeravali djelovati po skelskom mjestu prijelaza koje je još pod maglom. Odlaze.

Petrinjci su na Konjskoj glavi od koje je spojena crta preko Pribilović i Šestanj brda do Svete Katarine i Glinske Poljane, mostobran je danas poprimio drugačiji izgled, a mi smo si vratili vjeru da možemo protiv tih do zuba naoružanih razbojnika. «Zebre» su tog popodneva narasle, i ostale svih godina rata do impozantnih 20 sudionika.

Marjan Gašljević

Moglo bi vas zanimati

Mali pregled (nes)vijesti

Suzdržavao sam se od komentara par mjeseci, ali razularena masa hejtera i šovinista svih vrsta …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *