Početna / Komentar dana / Dok Petrinja sniva

Dok Petrinja sniva

Noć se bliži svome jutru. Grad spava, ulice su puste, stojim u praznini i razmišljam. Kroz gradski park prolazi skupina mladih, smijeh korača pored njih i čini se kako ih sve ružno s lakoćom zaobilazi. Mladi su, vedri, vole život, uživaju ga.

Moje misli su pak drugačije. Razmišljam o današnjem danu, o tome što će se zbiti.
Da li je nekome ovaj dan posljednji? Netko možda mirno sanja svoj posljednji san, a da toga nije niti svjestan. Što se sve može dogoditi? Netko će možda doživjeti nesreću, netko će donijeti dijete na svijet, netko će napustiti svoju zemlju u potrazi za boljim životom, a netko neće učiniti baš ništa.

Razmišljamo li ikada o prolaznosti života, o tome u koju skupinu spadamo kao jedinke? Hoda li smijeh pored nas ili je sve zapravo samo sjena lažnog života koji živimo zato što smo jednom rođeni i svjesni smo da živeći samo čekamo smrt? Što nam donosi budućnost? Ono što si sami stvorimo ili ono što drugi stvaraju za nas?

Petrinja sniva, lijepa je i topla, mada zapravo i prazna. Kažu da jedan grad čine ljudi, stoga se pitam jesmo li mi ti ljudi, jesmo li dostojni biti dio našeg grada i vremena u kojem živimo?
Ili svi mi samo sanjamo život?

 

Mario Lovreković – Lovra

Moglo bi vas zanimati

In memoriam John Lennon

John Lennon (Liverpool, 9. listopada 1940. – New York, 8. prosinca 1980.)   Imagine Imagine there’s …

Jedan komentar

  1. Dragi Mario, prelijepo napisana crtica, sa puno nedoumica odnosno upitnika na koje zapravo nema…. Da, sve je to život koji dijelom krojimo sami, a dijelom nam je negdje zapisan.. na nama je da ga živimo najbolje što znamo i umijemo, jer drugi nemamo. Bravo za ranojutarnje misli koje na sličan način opsjedaju mnoge, samo nemaju svi dar ovako lijepo prenijeti ih na papir.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *