Kupa, prijeteća a opet tako umilna

0

Jedan dragi mi prijatelj, potomak knezova Poljičkih, uvijek kada dolazi u Sisak inzistira da popijemo kavu na šetnici za stolom koji je najbliži Kupi. Divi joj se bila ljetno niska ili, upravo ovako, proljetno visoka ponavljajući kako nam zavidi na rijeci i ljepoti koju ona nudi. Znamo li je prepoznati, vidjeti i uživati u njoj?

Proljeće je naglo, što bi rekli, ruknulo na vrata. Snijeg je na očigled nestajao, a južina nas natjerala da zavrćemo mrske nam toplinske razdjelnike. Ljudi su, jednostavno, izbauljali na ulice i šetnice. Sve okreću se prema suncu, pa i razgolitili se malo.

Na vijestima, kažu, prijete poplave. Na mjestima se već voda izlila poplavivši putove onemogućivši stanovništvu izlazak iz kuća. Kupa je, standardno, u Starom Brodu ignorirala slabašne, ovlaš izgleda postavljene zečje nasipe, poplavivši, odgovorni kažu, nebranjeno područje.

Kako je davno zanemarena „istina koja je rečena na televiziji“ odlučim sam provjeriti stanje na licu mjesta, pa prošetah uz Kupu šetnicom do Starog Grada. Kupa zbiljski izgleda opako. Naslonila se visoko na nasipe, a matica gura hrpe granja, panjeva, čak i jedno poveliko stablo. Grad se ogleda u rijeci. Neki hrabri kajakaš ratuje s maticom, a službujući vodogospodarstvenici u svom „limenku“ kontroliraju ili razgledaju upravo u slici „male vojarne“. Nekoliko strpljivih ribiča razvukli su štapove, zure u njih, ili kuda već, i ne miču se. Preko željezničkog mosta, iz nepoznatih mi razloga, puzi putnički vlak. Stari Grad, gledano s željezničkog mosta, svoje je temelje zamalo umočio u Kupu a njegova se slika, kao, bode s tvorničkim dimnjacima s druge strane.

Kupa, tako moćna, tako opaka, a opet, tako umilna, dok gledam kako se sunce „utapa“ nasuprot Malog Kaptola.

Marjan Gašljević

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.