Posljednji pozdrav Predragu Luciću

0

Danas je stigla tužna vijest. Umro je Predrag Lucić.

Ja spadam među one koji su bili redovni čitatelji jednog časopisa koji je stekao kultni status u Hrvatskoj, “Feral Tribunea”. Nemoguće je pobrojati koliko puta su me nasmijali prilozi i zadivila hrabrost novinara koji su radili u njemu, među kojima su bila imena trojice njegovih osnivača: Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića i Predraga Lucića.

Iako je studirao kazališnu režiju Lucić se praktično odmah na početku svog profesionalnog života odlučuje za novinarstvo. Najprije je počeo objavljivati tekstove u satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije, “Feralu”, da bi 1988. postao njegov stalni autor. Uz Lucića je u Feralu radio i Boris Dežulović a godinu dana poslije pridružio im se i Viktor Ivančić. Iste godine mijenjaju ime u “Feral Tribune”. Ovaj trojac je naslanjajući se na tradiciju splitske satire istu nadogradio i razvio do neslućenih razmjera. Svojim karakterističnim postmodernističkim stilom u koji je bila umiješana lokalna tradicija i izričaj znali bi nerijetko biti toliko britki da je to prelazio u bezobraštinu, stvarajući potpuno novi i kod nas do tada neviđeni oblik političke satire.

Feral Tribune i njegovi tvorci bili su trn u oku svih struktura koje su bile na vlasti. To je valjda jedini tjednik koji su vlasti pokušali ugasiti tako da su mu 1994. razrezali 50 posto poreza na promet s izgovorom da su u njemu pornografski sadržaji. Časopis se na kraju, godinama poslije toga (2008.), ugasio zbog financijskih problema.

Lucićeva specijalnost bila je satirična poezija često rađena na temelju poznatih pjesama, pa je i poslije zatvaranja Feral Tribunea u suradnji s Dežulovićem nastupao kao duo “Ludež” izvodeći pred prepunim auditorijem svoje predstave “Melodije Bljeska i Oluje”, čiji naslov i sadržaj su mijenjali i prilagođavali mjestu izvođenja ili događaju. Tako su u Splitu izvodili “Melodije kurbi et oporbi”, uoči ulaska Hrvatske u EU izveli su “Melodije sela i Brisela”, kada je Kolinda Grabar Kitarović najavila kandidaturu za predsjednicu RH “Melodije koke i Kolinde”, a bilo je tu i “Melodija krvi i kulture”, “Srba i čekića”, “ruba i pameti”… Ove predstave ispunjene satiričnim preradama poznatih pjesama i vlastitom poezijom uz gitaru i neizostavnu bocu crnog vina predstavljaju do tada neviđenu književno-scensku formu koje je Kruno Lokotar nazvao “lucidarijama”. Za njih ne da se tražila karta više, nego predstava više.

Predrag Lucić je imao hrabrosti kao čovjek i novinar naglas govoriti i pisati o nekim temama onda kada se većina bojala o tome i šutjeti. Njegovom smrću Hrvatska je izgubila velikog novinara i još većeg čovjeka.

A. Olujić

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime