Štakori kao kućni ljubimci

0

S vremena na vrijeme prisjetim se jedne objave prijatelja od prije podosta vremena u kojoj otprilike kaže ovako: „ Idem ja, tako, danas nogostupom nogu pred nogu uživajući u toplom suncu kad ono ispred mene na sred nogostupa štakor. Zastao ja, zastao i štakor. Gledam ga a on se osovio na zadnje noge i sve škilji u mene. Prometna ulica, još prometniji nogostup. Škiljavac se spusti na sve četiri pa odšeta put trgovačkog centra.“

Sveznajuće stranice znaju sve o štakorima. Znaju da štakora nema jedino na Antarktiku ali i da se vole i znaju igrati s igračkama s kojima se igraju u ljudi. Znaju i da su štakori zahvalni i česti kućni ljubimci.

Osobno zazirem od štakora, tih sitnih glodavaca kojima je karakteristika i da su svežderi i da nikad ne povraćaju pojedeno. Oni, pak, koji drže te sitne glodavce kao kućne ljubimce sigurno će o njima tepati kako su slatki, mali, zaigrani, dragi, ….

Ne znam što mi, eto, dođe razmišljati o štakorima poslije večerašnjeg TV Dnevnika na Novoj gdje je potpredsjednica Vlade pojasnila sve što građanstvo zanima oko savjetnika i savjetničkih poslova i honorara u poslu „spašavanja“ Agrokora. Konačno mi je jasno poslije godinu dana nedoumica. Sve se dešava spontano i u okvirima. Nešto i nekoga će se spasiti a nešto i nekoga neće. Neki će se obogatiti a neki će, bome, osiromašiti. I to je to, u prosjeku svi jedemo sarmu, a stabilnost nečega je očuvana i nitko za ništa nije odgovoran. Osim, naravno, notornog djedice Todorića koji iz Londona drhtavim glasom pokušava pojasniti da je on sam teška sirotinja. Zbilja ga žalim, skoro koliko i ovršeni hrvatski građani Hanžekovića.

Ma da skratim priču. Ne volim štakore uvijek bih radije da me gricne lav. Jedan „žvak“ i to je to. Svojevremeno jedan naš poznati lik prije nego si izgovorio „žvak“ mrkne deset milijardi, i tako nekoliko puta, i to je to. Tko će dočekati ove sitne glodavce da se grickajući namire. Daj, žvakni i odi u tri p.m. da i drugi dođu na red.

Ili se, možda, u tom muvingu sitnih glodavaca i kućnih ljubimaca nazire prazno mjesto za novog potpredsjednika? Da se Vrdoljak nije zakleo da ga to ne zanima odmah bi posumnjao u njega.

I dok nas Slovenci opanjkavaju od Arktika do Antarktika u Hrvatsku ruku pomirenja dolazi pružiti još jedan dobar susjed, Vučić. Pozvala ga Predsjednica. Da treba razgovarati, treba. Uvijek, sve dok se ne postignu pozitivni pomaci za narode s jedne i druge strane granice međutim ovo mi sve nekako djeluje kilavo. A kako i neće kada polovica ministara dobaci kameri pogled koji ubija, kao da je nesretnik iza kamere osobno pozvao Vučića, a onu drugu polovici ministara i tako nitko ništa ne zarezuje.

I u svim tim okupacijama Premijer je nešto zašutio. „A što ćemo sad?“

Di su pare?“ Zaskočio bi ga lucidni Bero.

Za razliku od Bere administratori stranice itekako znaju odgovore samo što se njihovi odgovori mnogima ne dopadaju.

Rijeka Seine dosegla je rekordno visoki vodostaj poplavivši podzemlje Pariza te mnogobrojna prigradska naselja. Prema izvješćima građane je najviše uznemirio velik broj štakora koji su se pojavili na ulicama. Grad svjetla, umjetnosti, mode, ljepote i poroka u strahu je pred nasrtljivim sitnim glodavcima. Vlast umiruje građane: „Štakora nema više nego je to uobičajeno jedino što ih sada vidite istjerane iz svojih podzemnih i mračnih skloništa.“

Ne zazivam poplavu ali, mislim, bilo bi zanimljivo.

Marjan Gašljević

 

 

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime