Početna / Komentar dana / Zašto je intervenirao osobno Mojsije

Zašto je intervenirao osobno Mojsije

Tjedan pun događanja u Lijepoj našoj neke je vijesti stavio na veliko „glodanje“ po medijima i portalima dok su neke, možda bitnije, vijesti provučene kroz „zadnje stranice“. Tako je to, svojevremeno, radio jedan od najvećih magova medijske manipulacije. Kako ime Zla nije nužno, posebno ako nije neophodno, izustiti tako neću i sam uz nadu da sva ta „slaganja“ ipak nemaju korijene u spomenutom zlu već su samo produkt uređivačke politike poslije procjene što raja guta.

Neka posebna vijest, dakle, nije bila da su Vukovarskim studentima ukinuli subvencionirani prijevoz do Osječkog faksa. Od dosadašnjih 200 kuna mjesečnu kartu studoši će plaćati šest puta više pa tko može nek’ izvoli. Jedan od dogradonačelnika Vukovara opravdava ovaj potez kao „štednju“ u proračunu koji je sve tanji. Netko bi, možda, nekako i progutao ovu ispriku da istovremeno gradonačelnik Vukovara Penava ne gluvari po Australiji što, također, nije bila neka viđenija vijest. Koliko košta to gluvarenje i koja mu je svrha ostaje nepoznato. Straši samo činjenica da Penava nije krenuo u Australiju dogovarati posao za studoše koji neće moći studirati jer su u besparici, a u Australiji je, možda, bolja plaća nego u Njemačkoj u koju su i tako otputili velik broj građana. Kako u Hrvatskoj općina (grad) koji od svojih prihoda nema dovoljno para za plaćanje, često, čopora političkih uhljeba nazvanih vodstvom grada sufinancira ih Država. Dakle, iz grada mogu otići svi građani a to se neće odraziti na broj i plaće uhljebljenih stranačkih kadrova. Da tuga bude veća oni koji postadoše, dakle, dijaspora uredno će, napaljeni domoljubnim pamfletima, glasovati zna se za koga posebno kad ih u dijaspori obiđe gradonačelnik ili, još bolje, „precjednik“ pa s njima otpjeva „Juru i Bobana“ i eventualno prigodno drekne onu za koju ne znamo da li je stara ili nova.

Todorić, Agrokor, Marić, Ramljak, Plenković, Dalić više i nisu neka vijest. Pouzadano se zna da su svi umočeni. Dugo očekivani rezime revizije Ramljak je izmrmljao tako suvislo da niti najjači analitičari nisu razumjeli što se u tom ršomonu krije. Da nije dobro, nije. Revizija je protresla samo 2016. godinu i tu, obzirom na godinu prije, našla dubioznih 13,4 milijarde. Možda bi bilo najbolje da onih 30-tak godina ranije nitko i ne gleda. Moj je prijedlog da zatvore babu Minku zbog grincajga, kojeg joj Agrokor nije platio pa ga ona prodavala na ulici, a za ovo drugo podvuku crtu pa idemo ispočetka.

Onaj tko se ne slaže s takvim rješenjem biti će upućen u Slavonsko-požešku županiju na uvjeravanje kod župana i njegovih dožupana osobno. Njihovo poimanje demokracije antologijsko je i u političkoj praksi sigurno će „prepišati“ Platonove teorije politike, a da ne govorimo o Milardoviću ili Braudu. Pouzdano znamo samo da onaj tko drugi dan bude mogao koristiti vlastite noge i hodati nije ništa naučio. U stvari „generalski šamar“ povremeno je analiziran u ozbiljnoj literaturi provincijencije vojna psihologija, ali samo kao termin rabljen u petparačkim ratnim romanima stoga i pitanje iz kojih su knjiga učili novonađinđani generali nejakih ramena ali hitrih šamara.

Vrijednost i ispravnost takvog postupanja visoko rangiranih političkih moćnika i hrvatskih „uglednika“ opravdavana je i od vjerskih velikodostojnika kao „mojsijevski sindrom“, ili tako nekako. Isti baš nešto nemaju vremena i razumijevanja za maloljetničko nasilje tipa „lidlića“, ali za „čitanje“ politike uvijek spremni. E moj Mojsije u što te sve neće uplesti? Prihvaćam, jedino, i vjerujem da se u ovom slučaju radi o Kishonovom Mojsiju.

Istovremeno, dakle, nevjerojatnu količinu minuta i prostora dajemo notornim četnicima Vučiću, Dačiću i Vulinu i njihovim idejama uz skupu cijenu potučenih u Hrvatskoj 95. godine. O „istinama“ koje dolaze iz Srbije davno smo naučili lekciju i što nam onda treba njeno stalno repetiranje?

Da treba izgrađivati odnose sa susjedima sigurno treba. Ali sve dok srbijansko vodstvo ne odstupi od političke retorike, za koju smo mislili da je zakopana s njenim glasnogovornikom i provoditeljem Miloševićem, tim likovima u Hrvatskoj jednostavno nema mjesta. A mi si dozvolimo da jedan Vulin, opskurni lik srbijanske politike, usred Šibenika na svečanosti koja bi trebala biti ruka pomirenja ovog teško stradalog područja u domovinskom ratu licitira teorijama koje su sve samo ne pomirljive i svečarske.

I dok s pravom sanjamo političara koji zna rukovati „mrkvom i batinom“ ostaju nam samo mnogobrojne sumnje o još mnogobrojnijim financijskim marifetlucima istih tih likova pripravnih, ako to nisu insinuacije a izgleda da nisu, žrtvovati Cetinsku krajinu i najveće rezerve pitke vode u Južnoj Evropi za „sitniš“ globalno gledajući.

Hrvatska svetinja“ nogometna repka izgleda da je došla do zenita. Kako neki kažu sastavljena od nemoralnih nogometnih likova koji sve zaboravljaju do pijuna od izbornika, a o loži „ne izusti imena“ izgubila je, kako kaže kapetan repke, naboj. Izgubila je ona više od toga što su percipirali i najvjerniji navijači. Svejedno, poželimo im uspjeh jer je to, izgleda, jedino trenutno što nam može podariti osmijeh na lice.

Marjan Gašljević

Moglo bi vas zanimati

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Bilo je dva sata poslijepodne kada je car Franjo Josip I. pred brojnim okupljenim građanima …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *