Istina u poeziji

1

Ako priznamo da je poezija umjetnost, onda moramo prihvatiti činjenicu da ona nije stvar kolektiviteta, da je ona duboko individualan čin, da istina u poeziji nije normativan pojam.
Bilo čija istina može biti logična, argumentirana, sređena, može se uklapati u određena pravila. Onda se pojavi druga istina isto tako logična, argumentirana, sređena i ona se uklapa u određena pravila. Istina u poeziji nije materijalna, iskustvena, empirijski provjerljiva. Provjerljive su egzaktne znanosti te arhitektura i glazba, koje jesu umjetnosti, ali su provjerljive, jer se mogu precizno vrednovati, odnosno, usko su vezane na mnogim razinama uz matematiku. Pogrešno odsvirane note osjetit će i nemuzikalno uho, ali neće svatko jednako reagirati na harmoniju stiha.

U povijesti književnosti smjenjivali su se mnogi književni pravci. Svaki od njih unosio je nešto novo u književnost, neku svoju istinu, pa tako i u poeziju. I to novo nikada nije bilo objeručke dočekano. Uvijek su se međusobno prepirali razni pisci, pripadnici starije i mlađe struje žustro raspravljajući što je bolje, što je ljepše, kako treba pisati. Kako su se samo svađali i međusobno vrijeđali Matoš i Kamov, dva velikana hrvatske poezije! A zašto? Zato što nisu željeli prihvatiti činjenicu da ta dama Poezija kroči kroz vrijeme pokazujući mnoga svoja lica, a svako od njih može i mora biti umjetnost. Tako profinjeni esteta, kakav je bio Matoš, nije mogao podnijeti buntovnu, ištipanu, nekompromisnu poeziju Janka Polića Kamova koja je krupnim koracima grabila ispred svog vremena.

Današnje rasprave vode se najviše oko pitanja, je li nešto u poeziji tradicionalno ili moderno. Tu dilemu postavili su oni koji ne sagledavaju poeziju u njezinoj punini i kompleksnosti. I pravo da vam kažem, fućka mi se, je li nešto moderno ili prekriveno patinom vremena, jer ja volim i to moderno i to prekriveno patinom vremena samo ako mi donese dobru misao i magiju ljepote, jer sve su te rasprave, ma koliko učeno zvučale, smiješne ako smo prihvatili činjenicu da je pisanje poezije individualan čin. Treba otvoriti srce stihu i pustiti ljepoti da uđe u nas.

Marija Juračić, prof.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.