Art Koktel 2: Maja Šiprak

0

Dakle, vrijeme je da stavimo šećer na vrh poetskog zadovoljstva. Predstavljamo Maju Šiprak, također jednu od idejnih začetnica projekta Art Koktel, pjesnikinju bez koje ova cijela priča ne bi zaživjela u ovakvom obliku. Pratimo njezino stvaralaštvo, čitamo njene stihove i poštujemo predanost kojom je odlučila Art Koktel učiniti velikim, u čemu je naposljetku i uspjela.

Maja je rođena u Sisku, živi i stvara u Zagrebu. Amaterski se bavi fotografijom i astrologijom. Za sebe kaže… “Tek onaj koji osluškuje tišinu, proživljava prazninu i traga za sobom samim shvatit će poantu mojeg stiha. Pretačem emocije, misli, želje i htjenja u pisanu riječ. Otvaram jednu drugu dimenziju sebe sama. Razotkrivam dušu iz koje pršti emocija koju oduvijek i zauvijek živim.”

Autorica je šest zbirki poezije: „Žena u Meni“ (2012.), „Kapi Života“ (2012.), „Usana Pečat“ (2013.), „Boje tvojih dodira“ (2014.), „Nebo je granica“ (2014.), „Vatra jasnog pripadanja“ (2016.). Pjesme su joj uvrštene u brojne hrvatske i međunarodne zbornike. Dobitnica je brojnih priznanja, na području susjednih zemalja i zemalja EU.

Sutra je dan kada će se Maja kao moderatorica i pjesnikinja još jednom predstaviti publici. Sve je već poznato, u 18:00 sati će svoje žice na gitari uposliti Petrinjac Krešimir Juričić, izložba Jasmine Međurečan – Pintarić će biti postavljena, Roman Murr će se potruditi da pivo bude hladno i bogato gustom pjenom, a zatim će pjesnici i prozaici dotaknuti duše prisutnih na sebi svojstven način.

Do tada, Maja Šiprak:

MRMOR NEMOĆI

napisat ću pjesmu o nama
o rijeci, cesti, vlakovima
i tramvajima
koji su te donosili meni

nedostaje mi ponešto lijepih riječi
stisnutih između tijela i misli
jer istina je veliki ocean
i vjetar ju raspršuje
bez lažnog tugovanja i suza

putujem k tebi unutar sebe
i danas
kad si daleko
kad ne postoji ništa zajedničko
kad život drijema pred odlazak
a osjećaj previše stisnut u grlu
svjestan naše iznenadne nakane

iskustvo ne donosi smiraj
ne postoje riječi davno izmišljene
da zaborav manje boli
dok u očima drijemaju
nazubljeni vrhovi planina
noć proždire drveće bez oblika
i mrmori primitivnom jekom

Za PS portal: Mario Lovreković – Lovra

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime