(Pr)oživljene priče: Jutro u “Mliječnom”

0

Početak je ožujka 2005. Petrinjska dvorišta i ulice se još uvijek bijele od snijega kojeg je te zime bilo u izobilju. Jutro je i narod petrinjski se skuplja tamo gdje život teče neprestano – u kafiću. Na mom stolu je kava s mlijekom i kutija “stoše“. Gledam kroz prozor kafića – svim Petrinjcima poznatog “Mliječnog”. S ove pozicije u samom centru grada, kod pješačkog prijelaza koji vodi prema “Bombonjeri”, kroz staklo pored mene vidi se život koji se neprestano odvija u scenama prolaska ljudi i automobila. Svi čekaju dolazak novog proljeća i prestanka cijepanja drva i loženja peći. Svi čekaju novi život, toplinu i laganiju odjeću.

A onda, ničim izazavan, onako, kao što bi moj kolega stari petrinjski novinar Toto rekao  – za arhivu, s mojim džepnim, digitalnim Canonom snimam fotografiju prizora ispred sebe. Fotografiju u kojoj se ne događa ništa dogovorenog, ništa namještenog, neće doći nikakav političar, neće biti izjava, a neće se pojaviti niti neki poznati sportaš, starleta ili neko iz svijeta zabave i glazbe. Fotografiju u kojoj nema baš ništa sličnog – osim onog najvažnijeg: života.

Vidimo ljude koji su tog jutra u Mliječnom pili kavu, pričali s prijateljima okruženi cigaretnim dimom, sjedili na stolicama i klupama koje danas više ne postoje. I svi su bili (uključujući i mene) tog dana mlađi trinaest godina.

Iz kabine vremenskog stroja PS Portala Miroslav Šantek

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.