Nasilje uzima maha

0

Jučer, zadnje srijede u veljači obilježili smo Dan protiv vršnjačkog nasilja ili Dan ružičastih majica, poznatiji kao Pink Shirt Day. Inicijativa o borbi protiv nasilja među vršnjacima došla je iz jedne škole u Kanadi. Naime, jedan je učenik, u znak podrške prema majci koja je bolovala od karcinoma, u školu došao odjeven u ružičastu majicu. Toga je dana bio izložen nasilju od strane svojih vršnjaka. Inicijativom školskih kolega riješeno je zlostavljanje dječaka, a ružičaste su majice u znak solidarnosti s dječakom i njegovom teško bolesnom majkom nosili njegovi školski kolege. Kasnije su one postale prepoznatljiv simbol inicijative i međunarodne obljetnice.
Što kažu stručnjaci o vršnjačkom nasilju? Po definiciji, nasilje predstavlja svaki oblik ponašanja koje ima za cilj namjerno ozljeđivanje ili nanošenje bola, bilo psihičkog ili fizičkog, traje duži vremenski period, a nasilnik ima moć nad žrtvom. Pojavljuje se u različitim oblicima: verbalno nasilje je svaki vid ismijavanja, nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, vrijeđanje, dobacivanje; fizičko nasilje obuhvaća udaranje, guranje, otimanje i uništavanje stvari. Nekad je uglavnom bilo karakteristično za dječake, ali se, na žalost, sve češće javlja i kod djevojčica. Djeca koja su izolirana iz društva, ignorirana od strane vršnjaka, trpe ogovaranje i o njima se izmišljaju razne priče koje obično nemaju lijep i istinit sadržaj, jesu žrtve socijalnog nasilja. Psihičko nasilje podrazumijeva prijeteće poglede, grimase, neželjene komentare, iznuđivanje novca, ucjenjivanje. Seksualno nasilje je neželjeno dodirivanje, iznuđivanje seksualnih usluga te prisila na seksualni čin. Pošast interneta dovodi do novih oblika nasilja zloupotrebom fotografija i videozapisa djece. Nasilnici uvijek uspiju pronaći način zastrašivanja i zadirkivanja koji će najviše uznemiriti žrtvu i ugroziti njezin integritet – zadirkuju zbog težine, izgleda, boje kose, načina odijevanja, imovinskog stanja obitelji, popularnosti, uloženog truda, disleksije, religije, zbog položaja u društvu, ljubomore…

Iako je svako dijete potencijalna žrtva, plašljivo, tiho i povučeno dijete omiljena je meta onih koji vole svoju snagu demonstrirati nad drugima. Postoje znakovi u ponašanju koji upozoravaju roditelje da se s djetetom nešto događa: povučenije je nego inače, slabo jede, razdražljivo je, loše spava i budi se vrišteći ili mokreći u krevet, mijenja rute odlaska ili vraćanja iz škole, kasni u školu, ima modrice po tijelu. Stalne glavobolje, bolovi u trbuhu, ukoliko nisu izgovori za usmeno ispit ili pisani test, mogu biti alarmantni signali. Nestanak osobnih stvari i veći zahtjevi za džeparac mogu značiti iznuđivanje novca.
Složen je put do rješenja kada se taj problem dogodi i prepozna. Prvi korak prema rješavanju nasilja je otvoren razgovor s djetetom. Otkrije li se ime nasilnika, roditelji djece koja vrše nasilje često ne žele uvijek pogledati istini u oči. Brane se uglavnom neistinitim argumentima kako zaposleni u školi mrze njihovo dijete, kako su oni bili još gori u tim godinama, ili kako oni jednostavno ne mogu kontrolirati vlastito dijete. Potrebno je biti uporan i ustrajati u zaštiti djeteta da bi se nasilje zaustavilo.
Zašto djeca uopće vrše nasilje? Motivi mogu biti zaista raznoliki. Neka djeca, naročito mlađeg uzrasta, nemaju adekvatan uvid u vlastito ponašanje, ako su u grupi, moraju se ponašati kao njezini članovi. Djeca koje prolaze kroz neki težak period u životu, gubitak ili razvod roditelja, selidbu ili nešto slično, mogu svoje nezadovoljstvo pokazati i kroz agresiju nad drugom djecom. Nasilje će vršiti i dijete koje je i samo žrtva obiteljskog nasilja ili se u obitelji tolerira ovakav vid ponašanja. Roditelji koji su bez suosjećanja i topline, ili previše popustljivi i ne postavljaju granice u ponašanju, odgovorni su za naslino ponašanje djece.Također, stereotipni način mišljenja, sustav vrijednosti i mentalitet utječu na razvoj osobnosti svakog od nas, moguće i negativno. Ako je osobni primjer najmoćnije odgojno sredstvo, nije do djece nego je do odraslih. Stoga, surađujte sa školom i ne stidite se potražiti stručnu pomoć! Nasilje nema opravdanja…
Često se sjetim tragično stradalog mladića Luke Ritza. I uvijek pomislim, gdje bi danas bio i što bi radio taj posebni dečko duge kose i zagonetnog pogleda?! Njegovi mu nasilni vršnjaci nisu dali šansu…Sinoć je u Zagrebu okrutno ubijena jedva punoljetna djevojka. Ubojica je tek nešto stariji bivši partner i već evidentirani nasilnik…Koliko je tu zauvijek promijenjenih i uništenih života? Nasilje u našem okruženju buja i uzima svoj danak. Svi se trebamo zapitati što možemo učiniti i činimo li dovoljno na svim razinama– obitelj, susjedstvo, vrtići, škole, policija, pravosuđe, udruge…Kasno je kad se tragedija dogodi…
Za ps-portal Katica Gašljević Tomić

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.