Srijeda , siječanj 17 2018
Početna / Cobra / Staze Glinske poljane i Slane minama zasađene (tamo gdje Glina ljubi Kupu)

Staze Glinske poljane i Slane minama zasađene (tamo gdje Glina ljubi Kupu)

Priča s jednog od putovanja petrinjskim i glinskim krajem – prošlo je neko vrijeme od posjete tim krajevima, ali tamo vrijeme i dalje stoji…..

Uključio sam desni žmigavac i skrenuo sa prometnice Petrinja – Glina na cestu sa koje se kočopere bijele table sa mrtvačkim glavama. Umjesto nekih veselih jumbo plakata sa obnaženim ljepoticama, fotomodelima ili natpisima koji sugeriraju da kupimo neki proizvod, ovdje sa obje strane ceste caruje smrt. Minska polja vam žele dobrodošlicu u Glinsku poljanu – selo teško stradalo od snaga srpskog agresora u Domovinskom ratu. Ovdje je rat ostavio svoj surovi potpis i teško da će ikada ovim krajem prostrujati život. Ovdje je zaustavljen davne 1991. godine.

Srušene kuće, potpisi gelera granata svih kalibara, crne ptice koje lete mutnim nebom, polja na kojima samo uspijevaju mine, niti jedan automobil na cesti, tek poneki stariji prolaznik koji se vratio na svoje ognjište jer jednostavno nema novaca i nema kud pobjeći odavde. Ovdje života nema. Samo tuga, tišina i očaj.

Uz cestu stoji raspelo sina božjeg . Pored njega ostavljeni stroj koji čisti minska polja, zarasla dvorišta, potrgane ograde i poneki, rijetki dim iz nekih obnovljenih kuća. I spomen obilježje. Masovna grobnica. Jednostavno vam kroz glavu prostruji pomisao da morate pobjeći odavde, tamo gdje se nešto događa. Tamo gdje ima ljudi, mladosti, djevojaka, zezancije, pjesme, kafića, dućana – svega onog što ovdje nema.

Ni njena sestra, selo po imenu Slana nije u boljem stanju. Na ulici nema prolaznika, nema djece da se igraju, tek dvije osmrtnice koje govore da je dvoje ljudi otišlo na onaj drugi svijet. Jelena Gregurić u svojoj 87 godini i Stevo Pentek u svojoj 79 godini. Ipak, selo Slana po ljeti ima više posjetitelja. Ovdje postoji i malo vikend naselje i lijepo uređeno kupalište na mjestu gdje rijeka Glina svoje konačno odredište pronalazi u zelenim virovima Kupe koja teče prema Petrinji i Sisku.

Stojim na gelerima izrešetanom mostu iznad Gline na kojem piše Zavičajno društvo Donje jame 2014. Vjetar huči iznad mene i izoranog polja. Odavde cesta vodi prema Donjim jamama, zaseoku u kojem je izvršen strašan zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti u ratu. Ne mogu se oteti dojmu kako ova prelijepa sela uz samu Kupu su bogom dana i stvorena da se u njima bogato i sretno živi. I kako se svo ovo stanje, tuga i jad i ovi ratni zaostaci mogu vrlo lako popraviti i srediti samo kad bi oni ljudi koji odlučuju to htjeli. Ali oni to ne odlučuju. I vjerojatno nikad ni neće. Sjeo sam u automobil i otišao.

Za PS Portal Miroslav Šantek

Moglo bi vas zanimati

365 je prošlo dana: Utorak je – bijele pahulje prekrile Petrinju (Jedna Milena ima dobra jaja za prodati)

Ovako smo pisali 17. siječnja 2017. Utorak je. 17. siječanj. Snijeg od noćnih sati zasipa …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *