Početna / Lovra / BLASHUL

BLASHUL

Tama je sjela na svoje. Ugođaj iz snova pozvao je njezinu tvrdu stražnjicu. Nasmijala se pozivu, pa prišla. Posjela se, dakako, smijuljeći se unaprijed, jer znala je kakva ljudska glupost predstoji. Znala je čemu (kome) predstava služi, stoga je odlučila ostati – na kratko, samo na tren. Čisto da si ubije mrak. Do sutra.
Plijesanj, vlaga, smrad i truli ležaj od hrastovog drveta = soba u kojoj nitko živ ne bi htio boraviti. Pored ležaja stajali su propovjednici (svećenici, kazivaše predstavljajući se).
Trojica. Služeći Bogu umislili su kako imaju snagu umiriti sve duše koje se nemirnima pokazaše. Voljeli su se nazivati Egzorcistima, Ubojicama demona, Krvnicima zla, Odnositeljima poganosti… Najsvetijim nad najsvetijim bićima! Osim nad Bogom, naravno.
Ležaj nije bio prazan. Na njemu se nalazilo vezano tijelo. Činilo se, na prvi pogled, kao da je mrtvo, međutim oči su itekako bile žive. Okretale su se u svim smjerovima, kao da dišu i iz svakog kutka iz kojega gledaju traže upravo zrak. Davile su se, nisu suzile, niti su odavale znakove bilo kakve panike ili straha, jednostavno su se davile. Teško bi bilo objasniti tu njihovu potrebu za zrakom, kisikom, slobodom. Kapci su ih prekrili i činilo se kao da je sve gotovo. Kao da je nastupila smrt. Nekoliko sekundi zatim: počelo je.
„Andreea Konstanta LaVey i Dragos LaVey, uđite u sobu. Budite nam svjedoci.“
Vrata su se otvorila i spomenuti uđoše u sobu pognutih glava. Izgledali su kao pingvini koji više nemaju ledenu podlogu na kojoj su sigurni u sebe. Nisu pogledali osobe koje su ih pozvale, nisu pogledali niti kćer zbog koje su sve ovo i priredili. Samo su gledali u pod. Zbog sramote što su živi – što postoje.
„Što god se zbivalo vi ostanite staloženi. Šutljivi. Vas se to ne tiče. Mi samo crpimo vašu vjeru i snagu koju kroz život predajete Svevišnjem. Moje ime je Danut, što znači Bog je moj sudac i vjerujte da tako jest. Pored mene stoje Božje sluge Grigore i Mihas. Biblija je u rukama svih nas. Andreea i Dragos, ponovite nam, pred ovim zaposjednutim tijelom, koji je razlog našega okupljanja danas ovdje?! Prije nego bilo što kažete morate se predstaviti punim imenom. Tako će demon znati tko mu se obraća i zašto.“
„Ja sam Dragos LaVey, ovdje sam kako bih pomogao istjerati demona iz tijela svog djeteta.“
„Ja sam Andreea Konstanta LaVey, ovdje sam kako bih pomogla istjerati demona iz tijela svoje kćeri.“
Riječi istjerivača su prestale, a demon se probudilo. Oči više nisu bilo jedino što se pokreće. Ruke, noge, trup, tijelo na krevetu više nije bilo mirno. Bacalo se, pokušavalo se osloboditi konopaca kojima je bilo vezano i kada je shvatilo da to neće tako lako moći – pomaknulo je usta. Progovorilo je, zarežalo. Tijelo je bilo izvan svake kontrole.
„Koje je ime vaše kćeri?“, povikavši, Danut je iz pojasa izvukao križ s tijelom Isusa Krista i podignuo ga visoko u zrak. Činilo se kao da će njime uništiti sva zla ovoga svijeta.
Dragos je bio zatečen brzom reakcijom propovjednika, stoga je Andreea Konstanta (nerado) prva progovorila: „Antonea Szandora LaVey.“
„Antonea Szandora LaVey, čistim te riječju Gospodnjom, oslobodi se zla koje u tebi živi! Pruži ruku Gospodinu i pokaj se za svoje grijehe, demon će otići iz tvoga tijela i duša će ti biti slobodna! Antonea, mi smo sluge Božje, mi ti čitamo Riječ Gospodina!“
Andreea i Dragos počeli su moliti po nalogu Grigorea i Mihasa, dok je Danut nastavio s pitanjima. Bio je samouvjeren, snažan u nakani i nije niti pomišljao kako možda ne čini ništa, kako je zapravo već izgubio bitku sa Zlom.
Antonea se smirila, konopci joj više nisu bili neprijatelji. Izrodila se ponovno, vukavši tamni kovčeg mržnje za sobom. U njemu je skrivala sve svoje osobnosti, odrastanje, prošlost. Nije ga otvarala sve do nedavno, sve dok nije uvidjela kako civilizacija umire, kako sve oko nje postaje samo bijelo platno po kojemu krvlju mora slikati, jer znala je – sve.
Smiješno joj bješe što se življenje uopće naziva življenjem, jer, sve je zapravo umiranje.
„Reci nam svoje ime demonu!“, nastavio je Danut. „Reci nam tko si i zašto si zaposjeo ovo Božje dijete?!“
„Tebi neću odgovarati na pitanja.“, izašlo je iz Antoneanih usta. „Mama, reci mi, zašto sam vezana za krevet?“
„Zato što si činila zlo. Veliko zlo.“
„Što točno?“
„Ne, meni reci, demonu, Bog je moja snaga, meni reci!“, Danut se upleo.
Ona se samo osmjehnula, pa rekla: „Znam što te zanima. I znam zašto su te pozvali, jer sam zla, nije li tako? E, pa gledaj, ovi konopci me neće zadržati, ne zato što demon spava u meni, već zato što demona nema.“
„Odgovori mi na pitanja: da li si ikada pticama čupala glave? Da li si ubijala mačke? Majci svojoj u krevet stavljala pramen kose zapetljan s kostima mrtvih životinja?“
„Jesam, Oče.“
„Da li si urok bacila?“
„Jesam, Oče.“
„Što si još činila?“
„Sve što se činiti moglo. Učila sam iz knjige koja nije Božja, molitve sam upućivala Luciferu, skidala sam odjeću i gola plesala, spavala sam s muškarcima i krv im pila, razorila im brakove. Htjela sam snažna koplja u sebi, pa sam im čitala iz dlanova samo kako bi bili moji. Mnogi su se ubili zbog mene, jer zavolješe me, a danas im djeca žive s majkama koje ne znaju kako ih odgajati u samoći. I ubijala sam, kao zvijer, donosila uši mrtvih i vješala ih u svojoj sobi da se osuše. Potom ih bojala i nakit radila, pa droljama na ulici prodavala, da privuku muške, da se izjebu za novac. Tako je, Oče, ja sam demon, vještica i kurva. A sada skinite te konopce s mene, dok vas nisam sve pobila.“
„Dijete, što se tebi dogodilo?“
„Ja nisam LaVey, zar nije tako, mama?“
„Nisi.“
„Znam, ja to znam, a nisi mi nikada rekla. Nego si na mene ovu gamad dovela, da mi izbace demona iz tijela?! Pa reci im tko sam!“
Nitko više nije progovorio.
„Ja ću vam reći tko sam. Moje ime je Antonea Szandora Blashul. Obitelj LaVey me je usvojila, a Dragos se iživljavao na meni od moje šeste godine dok je Andreea jebeno svršavala na to. A sada me odvežite sluge Božje i nestanite! Zaboravite da ste bili ovdje. Jer, ja sam zla! A ovo dvoje jadnika će umrijeti.“

Mario Lovreković – Lovra

Moglo bi vas zanimati

Izložba Diane Karas “Ukroćeno staklo” u pivnici Veliki Tolk

Pivnica Veliki Tolk na Opatovini se polako promiče u središte kulturnih događanja u Zagrebu. Našim …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *