Početna / Za Tebe / CRNA MAČKA

CRNA MAČKA

Luka je jedan sasvim običan čovjek. Voli svoju svakodnevicu ispunjenu strogo poredanim obavezama. Štoviše, njegove uredno poslagane čarape po boji u ladici, dale bi naslutiti da se radi o čovjeku koji možda i previše poštuje red i racionalnost. Košulje poredane po veličini ili kozmetički proizvodi po visini samo potvrđuju taj dojam.
Luka je poštovao rutinu. Smatrao je da čovjek jedino tako može napredovati. Ustajao se ujutro točno u sedam sati. Nakon toga bi slijedio doručak te kretanje na posao. Radio je kao fizičar na institutu „Ruđer Bošković“. Bio je veoma uspješan i cijenjen na poslu. Nakon završetka radnog vremena, na povratku kući, obavezno bi se zaustavio u knjižnici te proučavao neku od priznatih knjiga iz područja fizike. Smatrao je da je to nužno da bi se izbjegla stagnacija u njegovom profesionalnom životu. Prije počinka opuštao bi se uz klasičnu glazbu.

Ništa nije bilo iznenađujuće u Lukinom životu. Za sve što bi se dogodilo, imao bi racionalno objašnjenje popraćeno precizno izračunatom fizičkom formulom. Za sve, osim za događaje koji su slijedili nakon što bi mu crna mačka prešla preko puta. Naime, sredina u kojoj je živio bila je poprilično praznovjerna. On nije obraćao previše pozornosti na, kako bi ih on nazivao, bezvezna trabunjanja ljudi kojima je manjkalo elementarnog obrazovanja. No s godinama uočio je obrazac koji nije mogao ignorirati. Svaki put kada bi mu crna mačka prešla preko puta dogodila bi mu se neka neugodnost. Kao na primjer, uoči samog vozačkog ispita netom prije nego što je ušao u automobil. Nakon što je počeo voziti u društvu svog instruktora vožnje i ispitivača počele su se događati neobjašnjive stvari. Nije uočio znak stopa pa je projurio kroz raskrižje kao sumanuti pijanac skoro uzrokovavši prometnu nesreću. Nakon toga nije uspio primijeniti ni jedan pomno izračunati parametar bočnog parkiranja. Za kraj, na savršeno ravnoj cesti uspio se popeti desnom prednjom gumom na rubnik kolnika. Psovke mladog ljubavnog para koji je umalo završio ispod kotača dodatno su ga zbunile. Tog dana nije prošao vozački ispit. To je bilo vrlo uznemiravajuće za Luku jer on je sve svoje ispite uspješno rješavao. Nakon tog i niza drugih događaja koji se nisu odvili u njegovu korist, uvidio je da je jedina poveznica crna mačka.

Odlučio se pozabaviti tim fenomenom. Pokušao je sve metode rješenja problema koje bi mu barem malo bile racionalne. Probao je sa klasičnim ignoriranjem. Nakon toga sa uvjeravanjem sebe da je to samo njegovo opravdanje za neuspjeh. Neko vrijeme čak nije ni izlazio iz kuće osim ako nije bilo nužno potrebno. Međutim ništa nije djelovalo dok nije počeo primjenjivati stari provjereni recept. Tri puta pljunuti nakon što ti crna mačka prijeđe preko puta.
Uvidjevši djelotvornost metode, Luka nije propuštao priliku za pljuvanjem. Opijen njezinim uspjehom nije birao ni mjesto ni vrijeme da ju upotrijebi. Pljuvao je gdje god je stigao. Ako bi vozio, a crna mačka se pojavila na putu, ništa nije bilo bitnije nego pljunuti točno tri puta kroz prozor. Nije ga obeshrabrivala ni činjenica da bi mu se ponekad vlastita pljuvačka vratila u lice. Znalo je tako biti neophodno odraditi ritual pljuvanja i pred samim ulazom u zgradu u kojoj je radio. Kolege ili šef koji bi se zatekli tom prilikom nisu previše uznemiravali Luku. Ako bi čak i izdaleka uočio da mačka želi prijeći preventivno bi počeo pljuvati. Dogodilo se jednom da ga je starija susjeda s drugog kata pozvala u stan da joj pomogne premjestiti veliki ormar. U samom činu premještanja krajičkom oka je zapazio na terasi crnu mačkicu koja se spremala ući u stan. Naglo je ispustio ormar te počeo pljuvati po susjedinom stanu. Susjeda nije znala kako reagirati na prostačko ponašanje, a on je iščekivao razvoj događaja. Zabrinuo se nije li zakasnio s pljuvanjem. Gledao je u ormar kao da je pronašao sveti gral. Nije znao hoće li se raspasti ili će nesreća udariti negdje drugdje. Možda u njegova leđa u obliku strašne boli uzrokovane nošenjem teškog tereta?

S vremenom, Lukina opsesija pljuvanjem poprimila je velike razmjere. Ostao je bez posla jer nije bilo dijela instituta koji nije bio zagađen njegovom pljuvačkom. Ljudi s kojima je komunicirao nisu se željeli dovoditi u opasnost da budu popljuvani pa su ga vješto izbjegavali. Kao u inat čak i kada bi se našao u nekom novom društvu odnekud bi izvirila crna mačka. Život je postao nepodnošljiv. Koliko god se trudio nije se mogao riješiti svoje opsesije. Strah od nesreća nadjačavao je glas razuma. Nakon pomnog promišljanja kako dalje Luka je došao do jedinog mogućeg rješenja. Rješenja koje je također bilo duboko ukorjenjeno u život i tradiciju. Drži svoje prijatelje blizu a neprijatelje još bliže. Kupio je malo crno mače i pružio mu dom. Od dana kada su počeli živjeti zajedno brzo su shvatili recept uspjeha. Mačetu je dojadilo da u svakom pokušaju bliskosti s vlasnikom ostane popljuvano pa se tako trudilo ne stajati mu na putu. S druge strane, Luka je počeo uviđati da je nesreća sve manje. Doživljavao je svoje mače kao amajliju. Počeo se polako i oslobađati straha. Ali isto tako pomnom analizom uvidio je da crne mačke sa makar i malo druge boje su bezopasne. Dovoljno je bilo i da su im samo trepavice bijele. Zbog toga pljuvanja je bilo sve manje ali nije i zauvijek nestalo. Jer poučen iskustvom znao je da ona stara narodna rečenica: „ Nek se nađe, zlu ne trebalo!“, nije bezveze!

Mirela Ilić, Rijeka
Foto: Drago Gatolin – Cobra

Moglo bi vas zanimati

Kao zemljopis

Rascjepkao si moje bivanje na paralele i dijagonale samo nisam sigurna s kojim meridijanom ti …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *