Srijeda , siječanj 17 2018
Početna / Za Tebe / Jedina

Jedina

Nisam istočila svu čežnju
u bunare za stvaranje zbilje.
Kradomice ih čuvam
ne bi li njima
produžila vrijeme ljubavi
što uspavano leži,
krade život na početku,
obećava dane slave,
a ipak u džepovima od pruća
čuva odstupnicu obećanju.

Nisam sačuvala nemir,
pustila sam ga da vrluda
pašnjakom moje svijesti,
udaraljkama od gline
da bubnja naizgled kolotečinom,
a ipak razuzdan od mene
struji jutrima,
plače danima,
padajući noćima
na koljena od umora.

Nisam obuzdala ljubav,
otvorila sam joj
sva vrata svojih odaja
kojima sjever vlada,
topeći nadu do posljednje kapi.

Dala sam joj krila
raspojasana svemira
da leti i luta
mojim gudurama,
da nahrani
presušeno pojilište duše
ne bi li zaživjeli
novo nebo i zemlja,
novi mjesec i zvijezde.

Jedino ona
može biti tako neumorna,
silovita u nježnosti,
gordo plaha,
prepuštena praznini
da ju ispuni puninom sebe,
bez straha
od povijesti i vremena.

Jer jedino ona
je preživjela sve ratove,
ledena doba,
puknuće planeta,
stvaranje novih galaksija.

Jedino ona neutaživo traje
bez rođenja i smrti,
zatvara cikličke mijene,
pretvara otpor prirode
u sebe samu.

Jedino ona bezuvjetno voli,
bez očekivanja,
prihvaćena i puštena
da slobodno vlada
utaborenim ropstvom čovjeka.

Slobodanka Boba Vuić

Moglo bi vas zanimati

Istekao rok za slanje literarnih radova na natječaj “Različitost”

Natječaj RAZLIČITOST završen! Zakoračili smo u 2018. godinu, a to znači samo jedno: istekao je …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *