Početna / Jozo / Jozo Nikolić “Križaljke i šah”

Jozo Nikolić “Križaljke i šah”

Jozo Nikolić

OBEZGLAVLJENE PRIČE

Križaljke i šah

Bio je sumnjičav i podozriv prema ljudima koji su rješavali križaljke i igrali šah. Čudilo ga je da svoje znanje trpaju u tijesne, prazne kvadratiće križaljki i šahovskih polja. Te radnje su mu ličile na sipanje žličice meda u proždrljivu čašu pelina. Smatrao je to rugalicom svima koji svoje znanje pretaču u korisne poslove.

Ured u kojem je radio bio je nezdravo čist. Raspored predmeta na radnom stolu bio je strogo određen, sve je bilo na milimetarski određenom mjestu, ništa se nije smjelo stavljati ili micati bez njegovog znanja i odobrenja.

Našao je na svom radnom stolu novu neriješenu križaljku. Bio je ljut i uznemiren. O nemilom događaju obavijestio je šefa, izražavajući svoje sumnje i tražeći uzroke postavljene mreže koja se oko njega počela plesti i mrsiti. Danima je njuškao tko u radnom vremenu ispunjava križaljke. Napravio je popis sumnjivaca, provjeravao, zabadao nos u njihove papire. Poslije njegove istrage i pretrage uredi su ličili na vrt izboden krtičnjacima.

Jednoga kasnog, ušuškanog popodneva, kada su svi otišli s posla, dodirnuo je jednu križaljku kao svučenu i odbačenu košuljicu ljigave zmijurine, protrljao je među dlanovima i nelagodno prelistao. Odabrao je jednu križaljku na zadnjoj stranici, s najmanjim brojem kvadratića. Pročitao je upit pod jedan okomito. Odgovor je bio jednostavan i to ga je naljutilo. Namjerno je upisao dva pogrešna slova. I dalje je u polja, za koja je znao rješenje, upisivao pogrešna slova. Osjećao je poseban užitak kada nije znao rješenje. Sklad slova bi, bez njegove intervencije, bio narušen sam po sebi. Nije brinuo što takvim postupkom neće riješiti ni jednu križaljku. To mu je i bio cilj. Napraviti potpunu pomutnju među slovima. Došla je na red druga, treća, četvrta križaljka… Redovito ih je kupovao. Stol je bio udavljen pogrešno ispunjenim križaljkama. Zijevale su kao ribe izbačene na opustjelu plažu.

I onda je, ne znajući zašto, instinktivno, izabrao najtežu i u cijelosti ju riješio. Utopio se u mješavini osjećaja: ljutnji, strahu, nelagodi, nezadovoljstvu. Osakaćene križaljke razbacao je po radnim stolovima svojih kolega. Nitko mu nije prigovarao. Svi su ga se bojali. Nekoliko tjedana poslije toga, kupio je šah. To srljanje u nešto što mu se ranije činilo mutnim i ništavnim, oblilo ga je nepoznatim i neslućenim emocijama.

Otpočeo je šahovsku igru u kojoj je povlačio poteze i na svojoj i na strani nepostojećeg protivnika. Složio je figure na jednom kraju ploče. Postavljao ih je na mjesta koja im u šahovskoj igri nisu pripadala. Kralj je bio na mjestu konja, konj na mjestu topa. Na pješake je rigao bijes i zlovolju jer nepravedno zauzimaju velik broj mjesta.

Ipak je nastavio. Na drugom kraju ploče postavio ih je drugačije. Pješaci su dobili prvo polje. Sve je ličilo na bojišnicu na kojoj nitko nije izvršavao svoj borbeni zadatak, na kojoj su se izmiješali rodovi i vojske.

Strast prema čudnoj, suludoj, šahovskoj igri trajala je tjednima. A onda je započeo svoju posljednju igru. Figure je postrojio na njihova prava mjesta i pobijedio sebe na drugom kraju ploče. Uzeo je ploču i prelomio je preko koljena. Figure su se otkotrljale kao otkinuti udovi vojnika. Čelo mu se orosilo, srce tuklo kao raspuklo zvono.

Iskoračio je u nešto što nije bilo ni dan, ni noć.

Moglo bi vas zanimati

TREBA ZNATI… SAMU LJUBAV ŽIVJETI

MARKaCo … ZNAŠ LI … SVE te godine smijeha i radosti, negdje, nekad su morale …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *