Početna / Jozo / Jozo Nikolić “Robin Hood i hrvatski tajkun”

Jozo Nikolić “Robin Hood i hrvatski tajkun”

Jozo Nikolić

OBEZGLAVLJENE PRIČE

Robin Hood i hrvatski tajkun

Hrvatski tajkun zaustavio je svoj skupocjeni automobil pred svojom tvrtkom. Svakojutarnji izlazak iz automobila pretvorio je u pravi ritual. Prvo bi izvadio bočicu koju je uvijek držao u desnom, unutarnjem džepu svoga sakoa, otvorio je i povukao dobar gutljaj. Whisky okrijepa pomagala mu je u prebrinjavanju svakodnevnih poslovnih poteškoća. Zatim bi svoje dremljivo, mamurno lice uokvirio u zrcalo retrovizora i dugo i pomno ga promatrao. Pokušao bi, ono malo kose što mu je ostalo, razvući na najpustijim mjestima.

Jutros nije bio zadovoljan onim što je vidio u zrcalu. Nezdrave, tamne vrećice ispod očiju koje nisu imale onaj stari sjaj, kosa je bila hodi mi – dođi mi. Sve neuvjerljivije mu je zvučala izreka – odijelo čini čovjeka. Svejedno je zategnuo i poravnao kravatu s bojama hrvatske zastave i provjerio stupanj zgužvanosti odijela. Tek tada je bio spreman za izlazak i suočavanje sa svojom tvrtkom koja mu je bila mlinski kamen oko vrata.

Zaključao je automobil, nekoliko puta obišao oko njega, još jedanput provjerio sva vrata i uputio se u svoj ured. Njegovi vjerni i odani radnici sjedili su na polomljenim dijelovima ambalaže. Jedni su kartali, a drugi su cijevčili sitne gutljaje iz već gotovo ispijene boce. Udario ga je u nosnice opor miris loše rakije. Nekoliko mjeseci im nije davao plaće, ali svejedno nije mogao svariti takav nemar, neodgovornost i nepoštivanje. Ništa im nije rekao. Oštrim koracima zabrzao je prema uredu. U prijamnom odjelu sjedila je njegova tajnica, bujna plavuša. Lakirala je nokte i u telefonsku slušalicu cvrkutala riječi koje su njezinom sugovorniku mnogo obećavale. Ničim nije pokazala da je primijetila njegov dolazak.

Ušao je u ured i zalegao u meku kožu svoga omiljenog naslonjača, a noge podigao na prostran radni stol. Na stolu je stajala boca spasiteljica. Povukao je podugačak gutljaj, blagotvorna tekućina prostrujala je cijelim tijelom, boja mu se vratila u obraze i bolje se osjećao. Zadovoljno je promatrao talijanske cipele koje mu je žena kupila za 40-ti rođendan. Ravnodušno je odgurnuo hrpu računa i oni su se rasuli po stolu.

Tek što je zaklopio oči, čuo je iz prijamnog odjela afektiranu viku svoje tajnice i krupan muški glas. Htio je provjeriti što se događa kad su se vrata otvorila i u ured se uvaljalo tijelo visokog, krupnog muškarca, odjevenog u odjeću kakvu je viđao u filmovima o srednjovjekovnim vitezovima. Neznanac mu je prišao, zgrabio mu ruku i snažno je protresao. Tajkun je začuo krckanje sitnih kostiju ručnoga zgloba i već je sebe vidio oblijepljenog debelim, ružnim gipsom. Neznanac mu je ispustio ruku, duboko se naklonio i rekao:

Ja sam Robin Hood. Poznato vam je da uzimam bogatima i dijelim sirotinji. Donesite svu gotovinu koju imate!”

Kakvu gotovinu? O čemu vi to pričate? Tko danas posluje gotovim novcem?“

A gdje je onda novac?“

Plemeniti , dobri viteže„ – lažno se raznježio tajkun.

Ja novaca nemam. Čovječe božji, dužan sam poslovnim partnerima milijun kuna!“

Kako ćete taj novac vratiti?“

Neću ga vraćati!“

Kako to, nećete ga vraćati?“

“Pa, lijepo, gospodine viteže! Meni moji dužnici duguju milijun kuna.“

To je dobro! Oni će vratiti vama, a vi onima kojima dugujete.”

Neće oni meni ništa vratiti.“

Pa, gdje je onda završio taj silni novac?“

Nema novca,nema! Što ja to moram tebi objašnjavati?“

Robin Hood je još jedanput pogledao tog zgužvanog, proćelavog čovječuljka i njegovo viteško srce zagrizla je tupa bol.

Tajkun je sklopio teške očne kapke. Želio ih je držati vječno zaklopljenim. Nije ga mučio strah,nego ljutna, nemir, zlovolja.

Želio je čuti kako teška stopala stružu prema vratima.

Kad je otvorio oči pred njim je stajao njegov poslovođa pijan kao čep. Pljuckao je alkoholom natopljene riječi. Tajkun je razaznao tek jednu rečenicu:

Šefe, ni danas nemamo što raditi.“

Moglo bi vas zanimati

Kao zemljopis

Rascjepkao si moje bivanje na paralele i dijagonale samo nisam sigurna s kojim meridijanom ti …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *