Početna / Jozo / JOZO NIKOLIĆ “TATIN SIN”

JOZO NIKOLIĆ “TATIN SIN”

Jozo Nikolić

OBEZGLAVLJENE PRIČE

Tatin sin

Prigušena svjetla suvremeno uređene diskoteke grickala su njegovo lice iskrivljeno mrzovoljom. Široke, crvene mrlje koje su se po licu plodile kad je bio ljut, ples svjetala pretvarao je u ružni reljef. Noć od koje je mnogo očekivao bila je pokvarena kao raspadnuta riba.

Izašao je u mrklinu koja je bila gusta kao zgrušana krv i zaputio se ka svom skupom, sportskom automobilu. Tijekom brze i nervozne vožnje razmišljao je o svemu što mu se te noći dogodilo. Student elektrotehnike, zgodan i privlačan mladić, ponizio ga je i osramotio pred očima najzgodnijih i najotmjenijih gradskih djevojaka. Rekao mu je da je razmaženi tatin sin, da bi bez oca bio nitko i ništa, da mu pljevu iz glave neće otpuhati ni talijanska odjela, ni skupi njemački automobili. Nije ga umirilo i utješilo ni to što su mu sve te gradske ljepojke i nadalje u uho sipale ponude koje bi trebale imati završnicu u njegovom automobilu ili u luksuznom stanu koji mu je otac darovao za 18-ti rođendan.

Cijelu nategnutu noć nije mogao zaspati. Telefon je nesmiljeno zvonio i strugao po njegovim izloženim živcima. Nije podizao slušalicu. Znao je da zovu djevojke iz diskoteke koje su se još nadale da noć nije bespovratno izgubljena i da će saviti gnijezdo u njegovom krevetu. Raspoloženje mu nije popravila ni jutarnja kava ni nekoliko popušenih cigareta.

Pošao je u očevu tvrtku. Njegov otac, čovjek u dobrim godinama i s još boljim vezama, začuđeno ga je dočekao. Sin mu se izjadao, ispričavši sve pojedinosti sinoćnjeg događaja. Tražio je od oca da pokrene sve svoje veze i zagorča život drskom i bezobraznom studentu. Naljutio ga je očev odgovor. Otac mu je rekao da nema vremena rješavati glupe mladićke svađe, da mu visok položaj koji zauzima u poslovnom svijetu ne dozvoljava banalne probleme rješavati na takav način, da ne želi uludo trošiti teško stečena prijateljstva.

Ne saslušavši do kraja očeve riječi, tresnuo je vratima, opkoračio nogostup i uplazio u obližnji kafić.

Nedugo poslije toga stiglo je pismo na studentovu adresu. Direktor ugledne tvrtke pozivao ga je na razgovor. Sadržaj pisma bio je obećavajući. U njemu je zrcalila mogućnost pristojne stipendije, a poslije završetka studija i zaposlenja.

Točno u minutu stajao je pred vratima direktotovog ureda. Zapanjila ga je raskoš koja je u njemu vladala, a još više ljubaznost i blagonaklonost direktora. Tijelo mu je grijala blagotvorna tekućina skupog konjaka, a njegove riječi dušu. Direktor mu je pružio ugovor i zamolio da ga pročita. Rekao mu je da još može razmisliti i svoju odluku dostaviti tajnici. Letimično je pogledao tekst ugovora. On je za njega bio čudo koje ne treba propitivati, provjeravati jer bi moglo nestati tako brzo kako se i pojavilo. Rekao je da će ugovor potpisati odmah. Uzeo je svoj primjerak ugovora, zahvalio direktoru i u bunilu otišao.

Stipendija tvrtke stizala je redovito, praćeno je njegovo napredovanje. Poslije svakog položenog ispita, slali su mu simbolične darove. Direktor ga je počeo pozivati i na blagdanske ručkove. Došavši jedne nedjelje u direktorovu vilu u središtu grada, zatekao ga je kako pijucka votku s mladićem koji se izvalio na kožnom trosjedu. Bio je to mladić s kojim se sukobio u diskoteci. Iz mladićevih očiju isijavala je mržnja. Direktor ga je upoznao s mladićem i ponudio mu piće. Činilo se da o njihovom sukobi ne zna ništa. Začudo, mladić nije započinjao svađu. Tijekom ručka prozborili su samo nekoliko riječi. Odmah poslije ručka, student je otišao.

Godine su prolazile i on je diplomirao. Obavijestio je direktora i on ga je pozvao na sastanak. Zračio je ponosom i zadovoljstvom dok je kucao na vrata ureda. Čovjek koji se izgubio u kožnom naslonjaču malo je nalikavao direktoru kojega je poznavao. Bio je to sitan, zgužvan čovječuljak. Skupo odijelo plesalo je oko mršavog tijela poput umorne plesačice oko šipke. Samo su oči bile iste, krupne i prodorne.

Dočekalo ga je njegovo zlobom izobličeno lice. Glasom natopljenim bijesom rekao je da je on svoje obveze iz ugovora ispunio i da je na studentu red da ispuni svoje. Dodao je da trenutno imaju samo slobodno mjesto noćnog čuvara. Dok se mladićevo lice kamenilo, direktorovo se prelilo porugom i omalovažavanjem. Mladić mu je nesigurno i mucavo pokušavao reći da je diplomirao elektrotehniku, da je sve ispite položio s izvrsnim ocjenama i da je ponuda za njega neprihvatljiva. Direktor je govorio glasom koji ne trpi odbijanje, koji lomi njegov otpor, volju za nastavak razgovora. Naredio mu je da glasno pročita dio u kojem piše da će prihvatiti mjesto koje mu se ponudi. Zaprijetio mu je i tužbom.

Izjurio je iz ureda. U glavi su mu rikali upitnici: Tko je taj čovjek? Jesu li mu podmetnuli drugoga? Ako je to isti čovjek, kako je moguć takav preobražaj? Zbog koga mu se osvetio, sina ili sebe

Došavši u stan, pomno je pročitao sve stavke ugovora. Shvatio je da je ulovljen u dugo planiranu i pripremanu klopku i da mu je svaka odstupnica otsječena.

Moglo bi vas zanimati

Ponekad

Izmjene životnih zbivanja plima su i oseka koje navikom odgurujemo iza rubnjaka srca očekujemo da …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *