Početna / Jozo / Jozo Nikolić “TV prodaja”

Jozo Nikolić “TV prodaja”

Jozo Nikolić

OBEZGLAVLJENE PRIČE

TV prodaja

Ranojutarnje sunce grijalo mu je otkrivene nožne prste . Buđenje mu je nalikovalo na ispijanje bljutave, ustajale tekućine.

Drhtavim rukama je s naporom dohvatio daljinski upravljač. Već je započela TV prodaja.

Nije čuo ni vidio početak poruke i to ga je ozlovoljilo. Zadnji dio poruke svrdlao mu je u uhu: Ako kupite ovaj nadmadrac, potpuno besplatno dobit ćete…

Dok je ispijao slabu jutarnju kavu, oči i uši bili su mu zalijepljeni za plavičasti okvir ekrana. Već je duboko zagazio u osamdesete pa je slabo pamtio .Pronašao je nekakvu prašnjavu bilježnicu i počeo poruke zapisivati. Nije stigao zapisati pojedine dijelove pa je poruke gledao i slušao nekoliko puta. To mu je, na čudan, sizifovski način, pružalo zadovoljstvo. Bilježnica je, kao bolesno grlo, gutala nove i nove poruke. Poslije slušanja i gledanja, slijedio je ritualni dio: narudžbe. Naručivao je sve i svašta: odjeću, obuću, najnovija tehnološka čuda, kućanske aparate, pisaći pribor, sportsku opremu.

Iz kuće godinama nije izlazio. Bio je kao krtica koja je zaboravila gdje je provrtila rupe za izlazak iz podzemnog svijeta. Hranu je naručivao u obližnjem restoranu. Iako je imao brdo odjeće, nikad se nije izvlačio iz kućnoga haljetka kojega su izjeli moljci, a prvotna je boja već odavno otišla u zasluženu mirovinu. Paketi su počeli stizati kao vlakovi koji jure do nepoznatih postaja. Slagao ih je u podrumu, a potom i u drugim kućnim prostorijama. Rijetko ih je otvarao. Kad bi poneki i otvorio, njegov interes za njihovim sadržajem kratko je trajao. Paketi su, poput do grla naoružanih vojnika, osvajali njegov životni prostor. Počeo ih je i sanjati. Neki su se, poput ružnih, ljigavih životinja omatali oko njegovog vrata. Budio se obliven znojem, a živci su mu plesali vražji ples.

Prokopao je uske stazice po kojima je plazio do stvari koje su mu bile potrebne. Interes za TV prodajom je jenjavao. Uskoro je TV prijamnik pokrio poderanom, prljavom tkaninom. Dok je izlazio iz kuće, viđao je kako njegovi susjedi organiziraju vrtne prodaje. U jedno maglovito jutro, njegovo dvorište bilo je zatrpano nijemim predmetima. Na svakom predmetu je nesigurnim, iskrivljenim rukopisom, bilo napisano: Ako ovo uzmete na dar , dobit ćete na dar i …

Susjedi su s čuđenjem promatrali nered u dvorištu, a potom su, s oprezom, počeli ulaziti u dvorište. Počeli su pregledati ponuđeno, odabirati, svađati se. Nikoga od susjeda nije poznavao. Neki su mu prilazili, raspitivali se za stvari koje nije imao, drugi su kudili kvalitetu ponuđenog. Uskoro je započela i tučnjava. Netko je uspaničeno nazivao policiju. To mu je oslobodilo zlovolju i ona je šiknula do neba.

Spotičući se, krenuo je prema kućnim ulaznim vratima. Nikad ga nitko više nije vidio. Nisu znali ni stanuje li više u toj strašnoj kući. Neodabrani predmeti plakali su u zapuštenom dvorištu.

Moglo bi vas zanimati

Ja lice ili naličje???

Gospođa Ban bila je žena srednjih godina, situirana, komunikativna i zabavna. Nikada se nije udavala, …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *