Kao zemljopis

0

Rascjepkao si moje bivanje
na paralele i dijagonale
samo nisam sigurna
s kojim meridijanom
ti je to uspjelo

U meni više ne postoje
ni zemljopisne širine
ni dužine

Rascjepkana od
hladne kontinentalne
do mediteranske klime
pitam se koja pustinja
mi u očima spava

Iz usta mi cure vrući gejziri
ponornicom se zovem
kada ti propadam kroz prste

Dunav je jedina rijeka
kojoj priznajem tvoje obale
nitko kao on ne ljubi nebo više

Pustinjom ili stepom ostajem
nakon potresa kojim me haraju
tvoje oči boje Jadrana

Prošli smo taj kenozoik
ili je bio paleozoik
više tisuća puta

Močvarama se gubim
jutrima se maestralom tražim

Ekvator je baza za koju
se uvijek hvatamo
kada nastupi epidemija straha

I onda sve ispočetka

Nulta točka je ona
u kojoj sve iznova počinje

Ti i ja
kao zemljopisni atlas
bez naslova
bez karte
bez mjerila

Slobodanka Boba Vuić

Foto: Cobra

Komentiraj

Napišite komentar!
Ovdje unesite svoje ime