Početna / M. Gašljević / Marjan Gašljević “Sjena i ja”

Marjan Gašljević “Sjena i ja”

Sjena i ja

Sjedoh na klupu suncu okrenutih leđa
Ugodu topline ćutim spuštenih vjeđa
Jesenje sunce obzorom nisko gmiže
Tjera ga zima, tu je, sve nam je bliže.

Pozorno slušam šuškavo lišće na stazi
Što vjetar ga, čas ganja, čas mazi
Pa zapne za grmić na drugoj strani
Bobica crvenih na trnovitoj grani.

Turobno graknu gavran na goloj grani
Ptičurino crna, odleti, daj me se mani
Još jedan graknu negdje gore u zraku
Odoše oba k’o pogrebnici u crnom fraku.

Igram se sjenom i brojim mrave što plaze
A ona izdužila se sve do grma preko staze
Trčeće tenisice, šljapkajuće bijelo-plave
Pregaziše sjenu sve od ruku pa do glave.

Zašto nas gaze upitam sjenu kad cipela lupi
Po tvrdoj stazi nasuprot mojoj klupi
I opet grakću visoko gore gavrana jato
Tako to mora, reče mi sjena, to ti je zato.

Marjan Gašljević

Moglo bi vas zanimati

I to nije sve, ako nazovete odmah…

Sveprisutni spasitelji novije Hrvatske najčešće predstavljeni „uvaženim“ Batinićem neumorno ponavljaju zasluge svog konvertitstva kojim su …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *