Početna / Za Tebe / – Eeeeee moja Zea..,Tebe U MENI, NITKO I NIŠTA NE MOŽE DA …BRIŠE

– Eeeeee moja Zea..,Tebe U MENI, NITKO I NIŠTA NE MOŽE DA …BRIŠE

…MARKaCo…
………. NAŠ SVIJET ……….

PRITAJIT ĆU suze i Tvoje mirise
skrite u rukama,
stavit ću sve u osmijehe
dok zalijevam cvijeće
naših godina…
PA ZAPLAČI U MENI,
KAO DA TUGA
NIKAD NIJE
SA NAMA…ŠETALA
Bijes spokoja
u svemu propuštenom
borama već na licu sja
Tu sliku našeg svijeta
NITKO I NIŠTA
NE MOŽE DA BRIŠE…
Mrtva sreća ne blijedi
Otići će sa mnom…duboko
u sve tiše –
pod korake,
pod travke
u svijet bez ljudi
– DA ŽIVI…PLAČE
I SAMO IMENIMA NAŠIM
DA DIŠE……………….aCo/16.07.2016.

Moglo bi vas zanimati

Hvala ;) – ne bih

Mjesec ili sunce, svejedno mi je. Svjetlo ionako izbjegavam, stoga svejedno mi je. Nesretan sam …

14 komentara

  1. “Pa zaplaci u meni kao da tuga nikad nije sa nama…… setala.”

    Da, kad stojis na raskrsnici, vidis ljude kako brzo grabe korake, cujes kocnice tranvaja…

    a tuga uz tebe, tvoj pratioc kroz mnoge isplakane noci. gdje zvijezde padaju u koljevku, isplakanih
    godina.

    Bore na licu, ogledalo ljepote ljudskog zivota, patnje, nadanja, pjesme, radjanja, veselja,

    a tuga siri mirise zrelih sumskih jagoda, uvjerava te da je jedina i prava tvoja prijateljica.

    A kako i nebi bila prijateljica, kada je uvijek setala uz miris zrelih sumskih jagoda ispod naseg neba.

    Zdenka

    • Aleksandar Marković

      – ČUDNO pišeš Zea …ne mogu u Tebi zaplakati, jer ne sjećam se da sam ikad U TEBI BIO… Ali mogu s Tobom u sebi, jer znam da si tamo … Kada Ti kažeš : Ispod našeg neba, meni nije isto, kao kada ja to kažem …
      – Znam Te Zea… Uvijek si bila LED pa VATRA, blaga pa silovita, nježna i brutalna… ISTI POGLED, Tvoj odavao je Toplinu i srdžbu, bijes, no ja sam ga znao čitati …
      Nikada se nisam sramio svojih osjećaja prema Tebi, znao sam KUD me usmjeravaju, osjećao sam, zato sam danas jednako SRETAN I TUŽAN …No to je priča za neko drugo vrijeme…pozzzz Tebiiiii 🙂

  2. Dobro Aco, to sto ti cudnim pisanjem nazivas je dio pjesme koju si ti napiao iznad, pa sam to stavila kao citat i pod navodnike. Napisala sam ispod sasvim nesto drugo. kad sam napisala ” nase nebo”. misljenje je bilo ne moje i tvoje nego od svih nas ljudi.

    Necu se vise ovdje javljati, zelim ti svako dobro

    Srdacan pozdrav

    Zdenka

    • Aleksandar Marković

      – Eeeeeeee sada već ličiš …NA SEBE

      • Samo da na dodam, da, ti jako mene dobro poznajes, glede cinjenice da se nismo vidjeli zadnjih 45 godina.

        Srdacan pozdrav

        Zdenka

        • – JA pišem iz srca,. A u njemu ljubav (prva ljubav) ima značaj i povezanost sa mojim cjelokupnim životom i zbog tog mogu zanemariti činjenicu koju si nagalasila (nismo se vidjeli zadnjih 45 godina)… No samo Tvoje (prvo i jedino pismo) u kojem govoriš kako lijepo pišem o našoj ulici.prijateljima. ljubavi, kažeš, kako u Tebi stvara nostalgiju-pa zar sam lagao I ŠTO SU TO …ČINJENICE …Svatko od NAS ih može tretirati i prezentirati na tisuće načina …
          – Ipak HVALA Ti što si se javila … ISKREN I TOPAO POZDRAV Tebiiiiiiiiiii, IZ DJELIĆA SRCA U KOJEM JEDINO NISI… (jer Si u svim drugim dijelovima)

  3. Da, ti pises prekrasne pjesme, stihove duse, bjegove srca u jednu drugu stvarnost postojanja.

    Puno ti hvala za iskrenost tvoga srca, za tvoju ljepotu stiha koji pada na dusu kao jutarnja rosa na zaspalu tratincicu.

    Ne ljuti se djecace sa pjegicama na nosu, neznam dali cemo se sresti bilo kad, poklonjena jabauka jos uvijek mirisi u mojoj dusi.

    Zdenka

    • Aleksandar Marković

      – U stvari vidio sam Te Zea prije 28-30 godina bila je zima, čini mi se …Rekao mi je Damir Crnko da si došla, mislim da si išla kod Prke (možda godina,dve ili tri više) ne mogu sada da se sjetim datuma,. Imala si bijelu šubaru … (tog sam se sada sjetio)

      • Eh, da Damir Crnko, Boris Delhunia, nema ih vise, otisli su na drugu obalu, vratili se kuci.
        Od nase generacije nije nas bas puno ostalo, razbacani smo po cijelom svijetu. Moleci jutro da nebude toliko okrutno , da korjeni manje bole, da jecaj duse cuje samo klas na povjetarcu.

  4. Aleksandar Marković

    – ŽAO MI JE, draga moja ..Zea . Volio sam Tvoju majku., Nisam Te nikada zamišljao BEZ NJE. I sada kad prođem pored kućice na NAŠOJ STAROJ CESTI zastanem ko bajage kod mlina, a buljim u prozore vaše kućice, ganjak pa niz dvorište do gatera i kao da vidim Tvoju prosjedu, prekrasnu majku kako odlazi dolje u bašču sa sepetom u rukama. i vičem joj dobar dan, misleći kako ćeš me i Ti …čuti

    • Polako se uvlaci jesen u moje srce, polako, pa i njezno, pada list na njen grob.

      Cujem je u dusi, kao cvrkut ptica utkanom u bezgranicnu ljubav kosmosa.

      • – DA, JESEN…
        Dolazi svake noći
        sa vrećom djetinjstva
        na ramenima
        I PUNIH RUKU LJUBAVI
        – ONE ljubavi,
        koju sam Ti
        ŽELIO, HTIO
        – I SAM donijeti …………MARKaCo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *