Početna / Jozo / Uskoro izlaze iz tiska dvije zbirke Joze Nikolića

Uskoro izlaze iz tiska dvije zbirke Joze Nikolića

Uskoro iz tiska izlaze čak dvije knjige našeg suradnika Joze Nikolića. Čitatelji PS-portala još od 2015. godine imaju prilike uživati u njegovim aforizmima i kratkim pričama. Ove minimalističke literarne poslastice, od kojih jedan mali dio možete pročitati na našem portalu, sada su sabrane u zbirku aforizama „Razbacane misli“ i zbirku kratkih priča „Obezglavljene priče“. Više o tome što nas očekuje u knjigama možete saznati iz predgovora mr. sc. Tatjane Šaler-Olujić.

Predgovor zbirci aforizama „Razbacane misli“

Što je to zapravo aforizam? Aforizam je nefikcionalan tekst kratkog proznog oblika i spada u takozvane jednostavne oblike. Kao i poslovica, aforizam sadržava tvrdnju o ne na prvi pogled uočljivim zakonitostima ljudskog ponašanja ili prirodnih pojava koju su ljudi na temelju iskustva formulirali u obliku čvrste jezične strukture. Ta tvrdnja ponekad izgleda kao savjet ili uputa onima koji još nisu došli do tog zaključka, a njene karakteristike su: jednostavna, duhovito izražena i sažeta misao, formuliranje stava u obliku antiteze, paradoksa, hiperbole, igre riječima, aluzije ili obrata.

Sami pisci aforizama ističu da je kratkoća, kojom se izriče i objedinjuje mnoštvo životnih iskustava u obliku jedne kratke vješto formulirane mudrosti, ono što ih kod te književne vrste fascinira i privlači tako da su mnogi autori pisali aforizme o aforizmima:

Aforizam: najmanja moguća cjelina.“ (Robert Musil)

Dobar aforizam je mudrost cijele knjige u jednoj jedinoj rečenici.“ (Theodor Fontane)

Svaki aforizam je amen jednog iskustva.“ (Hans Kudszus)

Aforizam – riječ uronjena u smisao.“ (Elazar Benyoëtz)

Težnja aforizma da pouči i prenese životna iskustva i mudrosti vidljiva je još od samih antičkih početaka, gdje se pojavljuje kao medicinski poučak liječnika Hipokrata koji je tako davao savjete kako treba zdravo živjeti. Jozo Nikolić spada u one autore aforizama kojima to nije u prvom planu. Njegovi aforizmi imaju za cilj ne samo da komentiraju životne pojave ili događaje već i da se vješto poigraju riječima koristeći njihovu višeznačnost, dvosmislenost i smislenu fleksibilnost, što u odnosu na zbilju dovodi do efekta paradoksa. Takva neobična jezična struktura trgne čitatelja i privuče njegovu pažnju, jer odmah ne uviđa uobičajenu smislenu povezanost riječi i zbilje, označitelja i označenog. Paradoks i igra riječima natjera ga da razmisli o svakodnevnici na drugi način, iz druge perspektive, jer ta zatvorena forma je, kako je njemački književni teoretičar Andre Jolles u zaključku o jednostavnim oblicima napomenuo, neko „drugo agregatno stanje“, koje ako ga želimo shvatiti moramo promijeniti kut gledanja i osloboditi naša uvjerenja od standardnih okova koje su nam nametnuli drugi.

Čitatelj ponekad nije siguran razumije li što je aforizam Joze Nikolića htio reći, no ako si da truda aforizam će sigurno pokrenuti kotačiće koji ga prebacuju s njegove uhodane percepcije svakodnevice na druga moguća tumačenja istih iskustava jer, kako sam autor kaže: „Svako jutro, kad se probudite, dobro provjerite jeste li živi.“ Aforizam austrijske spisateljice Marie Ebner von Eschenbach iz 1880 godine kaže: „Aforizam je zadnja karika dugog lanca misli.“ Nama čitateljima zapravo i nije moguće krenuti od početka autorovog lanca i pratiti ga do njegove zadnje karike ali nam aforizam kao zadnja karika može postati prva karika našeg lanca. Aforizam Olivera Tietzea govori upravo o tome: „Objasniti aforizam znači tražiti iglu u plastu sijena.“ Naziv zbirke „Razbacane misli“ skida s čitatelja teret obveze traženja jednog smisla, jedne istine, ali mu nameće drugu obvezu: čitatelj se treba ugledati na autora i razbacati svoje misli.

Karl Kraus, jedan od najznačajnijih austrijskih satiričara i pisaca aforizama s početka 20. stoljeća, napisao je u jednom svom aforizmu o aforizmima: „Aforizam nikada ne odgovara istini, on je ili pola istine ili istina i pol.“ Zato i nije važno koliko ćemo istine naći u izuzetno stilistički profinjenim, duhovito začinjenim i znalački konstruiranim aforizmima Joze Nikolića, no možemo biti sigurni da su oni književna poslastica u kojoj ćemo uživati i ponovo joj se vraćati.

mr. sc. Tatjana Šaler-Olujić

Predgovor zbirke kratkih priča „Obezglavljene priče“

Priče Joze Nikolića izazivaju začudnost kod čitatelja, ostavljaju ga u nedoumici isto onako kao i njegovi aforizmi. Autorova sklonost minimalizmu vidi se pri izboru književnih vrsta. Priče su mu kao i aforizmi: male cjeline bremenite sadržajem, komprimirane u što manji izričaj, lišen emocija ali suvremeno vizualan.

I aforizmi i priče stilski su vrhunski stilizirane cjeline. Autor pomno bira riječi i spaja pri tome naizgled nespojivo u stilske cjeline koje nas fasciniraju neočekivanim poredbama i njihovom rječitošću: „Krug ljudi koje je poznavao bio je uzak, poput cijevi zračne puške.“ ili neuobičajenim epitetima poput „bodljikav suton“. Stil začudno djeluje na čitatelja jer se zbog izazovnosti stilskih figura ne može odmah usredotočiti na sadržaj, ali čitatelj zato uživa u autorovoj jezičnoj igri koja se odvija samostalno, mimo sadržaja.

Začudnost je vidljiva i u sadržaju. Nismo odmah sigurni, jesu li likovi i događaji stvarni ili su oni samo u nečijoj glavi. Likovi postupaju nemotivirano. Odsustvo motivacije ukazuje na njihovu psihičku uneravnoteženost, otuđenost i nemogućnost uklapanja u svijet, koji je isto tako kao i likovi pun problema i neriješenih dvojbi. Taj svijet autor u priči „Kazna za snove“ opisuje ovako: „Trbušasti oblaci besramno su mokrili po mrkim zgradama, po prljavim, opustjelim ulicama. Grad se pretvarao u otežalo, kišnim kapima natopljeno, odbačeno pokrivalo.“ No likovi ne žale što nisu uklopljeni u takav svijet, već kao da uživaju u svojoj obezglavljenosti tj. odvojenosti od okoline. Što su više otuđeni to žustrije grade svoje paralelne svjetove i okreću se vlastitim snovima a snovi su ili izvor prezira i gađenja, kojeg mora zakriliti „oblak samilosti i zgusnute tuge“ ili „panorama nasilja i smrti“ .

Pripovjedač je potpuno distanciran od svojih likova. Kako sam kaže: „Likovi su pogrešni ljudi u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. U naoko običnim situacijama iskaču sa tračnica života.“ Promjene koje se događaju, događaju se ne u stvarnosti već samo u njihovoj glavi.

mr. sc. Tatjana Šaler-Olujić

Moglo bi vas zanimati

TREBA ZNATI… SAMU LJUBAV ŽIVJETI

MARKaCo … ZNAŠ LI … SVE te godine smijeha i radosti, negdje, nekad su morale …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *