Srijeda , siječanj 17 2018
Početna / Lovra / Praporci, poezija, anđeli i prijatelji

Praporci, poezija, anđeli i prijatelji

O izložbama moje prijateljice Ivane pisao sam već nebrojeno puta, jednako kao što sam čitanjem proze ili poezije sudjelovao kao njezin gost, i uvijek sam čitateljima PS portala pokušao ispričati priču kao novinar ili netko iz publike. E, pa ovoga puta neću.

Kao prvo nezgodno mi je pisati u stilu: „a poeziju je čitao i Mario Lovreković“, pa na se kraju članka potpisati kao taj isti. Kao drugo, Ivana Švragulja i ja se poznajemo gotovo 20 godina i mislim da sam joj dužan jedan tekst drugačije naravi, onako – prijateljski. Nadam se da me zbog toga neće naslikati kao zločestoga trola s četiri roga, ružnim nosom i otpalom kosom 🙂

Ne, doista, poznajemo se bit će dva desetljeća, zajedno smo tulumarili, razgovarali o problemima, odlazili na piće, a nismo ni u snu pomišljali kako će nas jednoga dana povezati upravo umjetnost. Danas oboje imamo djecu, živimo svoje živote, ali bez obzira na to što smo odrasli i što više nema ludih tuluma, mi surađujemo i međusobno si pomažemo u stvaralaštvu, o čemu nekoć nismo niti razmišljali.

Večeras je Ivana imala još jednu izložbu u nizu, a otvorila ju je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Petrinja. Kao i uvijek, podršku su joj pružili prijatelji, roditelji, djeca Mate i Tonka, ali i sugrađani koji cijene umjetnost koju stvara. Otvorenje su glazbom započele Maja Ostojić i Jasmina Augustić koje su se spojile u Duo Mayas. Od prisutnih pojedinaca sam dobio informaciju kako su rasturile, a one same su odale kako sviraju na svim mogućim događanjima: vjenčanjima, krstitkama, krizmama, prvim pričestima, rastavama (uvijek obučene u šarene kostime), proslavama mature i sličnim. Dakle, otvorene su za poziv, pa ukoliko ih zatrebate slobodno se obratite redakciji PS portala – mi ćemo vas spojiti s njima.

Nazočne je potom pozdravio ravnatelj GKČ Petrinja Ante Mrgan, a zatim je pročitao „9 pjevanja“ koja su sadržavala prepiske oko dogovora glede postavljanja izložbe između Ivane i njega, što je iznio na vrlo šaljiv način – ujedno je i dao naslutiti kako je neotkriveni talent za pisanje tekstova u rimi. Uslijedili su pjesnici i pisci, svatko sa svojom tematikom i načinom izražavanja. Gordana Ross je nazočnima približila problematiku žene tijekom kolinja, te jednu istinitu priču iz jednog frizerskog salona. Smijeha nije nedostajalo! Martina Oroz je „čitanje“ svoje prve pjesme prepustila kćeri, a kasnije je i sama iznijela još dvije. Riječ čitanje je stavljena pod navodne znakove jer njih dvije sve pjesme govore napamet.

Aleksandar Marković je svoje pjesme čitao iz vlastite zbirke pjesama „Tu bih volio nečije sjećanje… biti“ čiju promociju tek očekujemo, nadamo se ubrzo. Aco je snažan u izvedbama, u stanju je hipnotizirati slušatelja, tako da se pored njegovog glasa jedino može začuti strujanje zraka. Nastup Siniše Matasovića je također osvježio večer. Njegov stil pripovijedanja je upečatljiv i također donosi vedro raspoloženje. Zajedno s Ivanom predstavio je svoje drugačije poimanje haiku poezije, koje je jednako šaljivo i pristupačno. Sisački pjesnik se povezao s Petrinjcima i jedino što možemo očekivati je još puno njegovih nastupa u Petrinji.
Gosti večeri trebali su biti Žarko Jovanovski i Maja Šiprak, međutim bili su spriječeni iz opravdanih razloga. Kako bi ipak bili dio nas, Ivana je pročitala Žarkovu recenziju za njenu prošlu izložbu, a ja sam se usudio pročitati Majinu pjesmu „Klatno“.
Dobra vila Katica Pucović nas je počastila govoreći o samoj večeri, ljubavi i umjetnosti, te je još jednom pokazala koliko joj gode ovakva druženja; jednako kao i svima nama koji sudjelujemo i stvaramo priču o umjetnosti u Petrinji.

Zaključak: Predivna večer u domaćoj atmosferi, zadovoljni gosti, pristojan domjenak i vedri ljudi koji uživaju na jedan drugačiji način. Hvala Ivani i GKČ Petrinja, ne samo na ovom događaju, već na svim prošlim i budućim događajima. Potrebni ste našem gradu, stoga ustrajte i stvarajte.

Izložba će biti postavljena do 6.1.2018. godine i prodajnog je tipa, a s obzirom da se bliže blagdani, slobodno razmislite o unikatnom daru za svoje najmilije.

Mario Lovreković – Lovra

Moglo bi vas zanimati

Aaliyah: More Than a Woman

Tragedija uvijek kroči prostranstvima ljepote i nevinosti. Ubija bez smisla, oduzima živote onima koji bi …

Jedan komentar

  1. Aleksandar Marković

    – DA pajdo, svaka Ti je riječ na mjestu, dočarao si “situaciju” upravo kakva je i bila, meni topla,baš domaćinska, a potvrđuje onu staru izreku …SVE ŠTO JE LIJEPO, KRATKO TRAJE, ali siguran sam da ćemo ubrzo “STVORITI NOVA …DOGAĐANJA”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *