Prekrasna si i prekrasno je,
zbog tebe postati ništa.
Kako mi samo dopuštaš da vodim ovaj ples,
a istodobno mi oduzimaš korak.
Ti vodiš.
Rastapaš mi dlan dok mi pokazuješ put,
uspavljuješ me tihim kretnjama i toplim dahom;
ujedno me držiš budnim svojom pažljivo nježnom kosom.
Na mom je licu, a ti vodiš.
Prekrasna si i prekrasno je,
zbog tebe oživjeti.
Kako mi samo dopuštaš da te gledam,
a istodobno skrivaš svoje lice.
Ti vodiš.
Remetiš mi um dok se maziš uz mene,
tvoje tijelo omotava se oko mojega;
ujedno se čini kao da i nije tu.
Na meni te više nema, a ti vodiš.
Prekrasna si i prekrasno je,
zbog tebe živjeti bez tebe.
Poezija: Mario Lovreković – Lovra
Foto: Ana Štajcer
