Postoje filmovi koje svi nekako volimo gledati, a zapravo to ne želimo priznati. Radi se o filmovima koji nas plaše, o ekranizacijama kakve ne bismo voljeli doživjeti u stvarnosti. Mnogi filmovi stvoreni su bazirajući se na istinitim događajima, što znači da zlo postoji i da je uvijek tu negdje u našoj blizini, samo što se uvijek misli kako se zlo događa nekome drugome. E pa nije baš tako.
Sjetimo se nekih kultnih filmova koji i dan danas stvaraju nelagodu u našim želucima dok ih gledamo.

Gospodari pakla (Hellraiser) – nadnaravni horor iz 1987. godine, nevjerojatno remek djelo Clive Barkera koji je ujedeno scenarist i redatelj. Film govori o putovanju u pakao čija vrata otvara spajanje magične kocke i ljudske krvi, susretanju s Cenobitima i njihovim predvodnikom Pinheadom, te naposljetku bijegu iz pakla. Za ono vrijeme neobičan spoj seksa, strave i sadističko-mazohističke odjeće bića iz pakla u kojemu patnje i krvi ne nedostaje.

Petak 13 (Friday the 13th) – kultni horor snimljen 1980. godine u režiji Sean S. Cunninghama. Radnja se odvija u dječjem ljetnom kampu Crystal Lake gdje se dvadeset godina ranije u jezeru utopio dječak i ubijeno je dvoje mladih tinejdžera volontera. Kamp se ponovo otvara i slijedi niz brutalnih ubojstava. U prvom dijelu ubojica je Alice Voorhees, majka utopljenog dječaka, dok je u idućim nastavcima ubojica upravo taj dječak, točnije odrasli Jason Voorhees.

Predskazanje (The Omen) – film u režiji Richarda Donnera iz 1976. godine. Predskazanje je mističan i snažan film koji govori o rođenju antikrista i početku kraja svijeta. Damien Thorn svojom pojavom ledi krv u žilama, a glazba daje savršenu atmosferu. Savršeni klasik o rođenju sotone kojega svakako treba pogledati i razmisliti o viđenom.

Rosemaryino dijete (Rosemary’s baby) – uspješnica Romana Polanskog iz 1968. godine koja također govori o rođenju sotone. Rosemary i Guy usele u novu zgradu, jedna djevojka pogine u nerazjašnjenim okolnostima, počinju noćne more i Rosemary neočekivano zatrudni. Tada počinje pakao za mladu djevojku. Film je snimljen bez ijednog specijalnog efekta, te je toliko teško i uznemirujuće djelo da nije za svačije oči.

Teksaški masakr motornom pilom (The Texas Chainsaw Massacre) – redatelj Tobe Hooper 1974. godine donosi jednu od najstrašnijih priča u povijesti horor kinematografije, a koja se temelji na istinitim događajima 50-tih godina u američkoj saveznoj državi Wisconsin, odnosno ubojstvima Eda Gaina, ozloglašenog serijskog ubojice i pljačkaša leševa. U filmu susrećemo jednu poremećenu obitelj kanibala koja muči i ubija svoje žrtve nevjerojatno brutalnim načinima. Jedan od članova obitelji je Leatherface, manijak koji ima masku spravljenu od ljudske kože, upravo onakvu kakvu je nekoć imao i Ed Gain.

Psiho (Psycho) – nezaobilazno remek djelo kultnog redatelja Alfreda Hitchcocka iz 1960. godine. U filmu Anthony Perkins glumi psihički nestabilnog Normana Batesa, podvojenu ličnost i zaljubljenika u vlastitu majku. Norman živi u zabačenoj staroj kući pored vlastitog motela i ubija sve koji postaju prijetnja njegovoj mrtvoj majci. Film krasi neponovljiva vječna scena ubijanja Marion Crane pod tušem. Za scenarij inspiriran istoimenim romanom Roberta Blocha zaslužan je Joseph Stefan. Zanimljivo je reći kako je za Blochov roman inspiracija bio već spomenuti Ed Gain. Vrhunska filmska glazba daje cjelinu ovoj nezaboravnoj kultnoj stravi.

Egzorcist (The Exorcist) – američki film strave iz 1973. godine u režiji Williama Friedkina rađen prema istoimenoj noveli Williama Petera Blattyja iz 1971. godine. Film govori o opsjednutosti mlade djevojke čije je tijelo zaposjeo jedan od najmoćnijih demona asirske mitologije Pazuzu. Scene su jezive, a jedna od najpoznatijih je kada si opsjednuta Regan zabija raspelo u međunožje.

Isijavanje (The Shining) – Stanley Kurbrick 1980. godine donosi izuzetno uznemirujuće djelo nastalo prema istoimenom romanu Stephena Kinga. Poremećeni pisac, bivši nastavnik i liječeni alkoholičar Jack Torrance, kojega glumi izvrsni Jack Nicholson, dobije posao kućepazitelja u Overlook Hotelu pokušavajući izgraditi novi početak za sebe i svoju obitelj. Kreću vizije o davnim ubojstvima iz hotela i Jack gubi razum ugrožavajući vlastitu obitelj. Film obiluje ludilom i stravičnim scenama.

Noć vještica (Halloween) – John Carpenter, jedan od najpoznatijih redatelja današnjice, 1978. godine definitivno mijenja povijest filmova strave i užasa. Donosi nam priču o Michaelu Myersu, ubojici čija pojava i danas sije strah. Myers kao dječak ubija vlastitu sestru, završava u umobolnici iz koje bježi petnaest godina kasnije, te nastavlja svoj ubilački pohod. Njegova maska jedna je od najpoznatijih maski strave uz Jasona Voorheesa i Leatherfacea.

Strava u ulici Brijestova (A Nightmare on Elm Street) – 1984. godine Wes Craven snima film koji govori o ubojici koji svoje žrtve pronalazi i ubija u snovima. Dakle, potencijalne žrtve ne smiju zaspati, jer ono što se dogodi u snu dogodi se i u stvarnosti. Robert Englund utjelovljava lik Freddyja Krugera koji mu ujedno postaje i uloga života. U filmu je Freddy Kruger ubojica djece kojega naposljetku kažnjavaju roditelji ubijene djece iz ulice Brijestova i živoga ga spale. Freddy se vraća sa spaljenim licem i kožnom rukavicom koju krase četiri oštrice britve. I to nije dobro za usnule tinejdžere.

Groblje kućnih ljubimaca (Pet Sematary) – po noveli Stephena Kinga nastaje ekranizacija za čiju je režiju zaslužna Mary Lambert. Film izlazi 1989. godine i govori o zaboravljenom indijanskom groblju na kojemu zakopana tijela ponovno ožive. Nedaleko od groblja nalazi se mjestašce u koje doseljava obitelj Creed. Isprva na groblju pokopaju uginulu mačku kako maleni Gage ne bi tugovao za njom, a zatim Gagea pregazi kamion i njegovo tijelo je iduće koje će pokopati. Ekranizacija za pamćenje.

Krug (The Ring) – za originalnu verziju filma Krug zaslužan je japanski redatelj Hideo Nakata. Film je izašao davne 1998. godine, a amerikanci svoju verziju izbacuju 2002. godine. Režiju potpisuje Gore Verbinski, a film govori o misterioznoj videovrpci koja donosi smrt gledatelju za točno sedam dana. Kako žrtve umiru naposljetku nije precizno objašnjeno, ali svi umrli imaju jednak stravičan izraz lica.

Mario Lovreković – Lovra

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here