Finale na Kosovu

Sad kad su se Vatreni vratili, i kad su se strasti malo smirile, da se javim i ja. I to ja, koja sam bila „cijepljena“ od nogometa. Ali čovjek uči dok je živ, pa sam valjda i ja konačno shvatila da od nekih stvari ne možeš pobjeći. Još kad te uhvati euforija i veselje zbog pobjeda, pa naučiš i pravila igre, i ne želiš!

Neću puno dužiti, samo ću reći: „Hvala Kosovo!“ Toliko podrške i emocija! Ne vjerujem da je bilo puno razlike u atmosferi ovdje u Prištini od one u Petrinji glede uspjeha i utkamica Vatrenih. Tako da sam i htjela, nisam mogla pobjeći od nogometne groznice. Nakon ulaska u četvrtfinale, piše kolega iz Mališeva «Šta je ovo?? Jeste li vi Hrvati vanzemljaci ili…» Kad smo igrali sa Rusima, svaki naš gol bio je popraćen vatrometom!! Kad smo pobijedili Engleze, nije bilo čovjeka koji mi nije čestitao (o vatrometu da ni ne govorim). Stižu poruke tipa „Pobijedili ste protiv sreće!“ Od prijateljice sa sjevera stiže poruka „Mi bre svi navijali za Hrvatsku! Obradovala se čitava Mitrovica pobedi! ..“ Čestitke i riječi podrške su stizale sa svih strana.

Utakmicu protiv Engleza sam gledala u jednom kafiću. Ne moram ni reći da je cijeli kafić, osim doduše dva-tri čovjeka, navijao za Vatrene. Toliko su se veselili da sam naprosto morala ekipi za susjednim stolom (koju naravno nisam poznavala) platiti piće ☺. Utakmicu smo gledali sa komentarima na albanskom. Nisi ga morao razumjeti da shvatiš da komentator bez zadrške navija za nas – sa tolikom je strašću izgovarao imena naših igrača da sam u jednom trenutku pomslila kako čovjek ne zna izgovoriti ime na engleskom. Čulo se gotovo samo „Modrić!! Mandžukić!! Vida!!! Subašić!!!!!!“.

Elem, pred finale sve je bilo usijano. Poruke podrške ponovo stižu sa svih strana. Kosovari nose hrvatske dresove (pokušali i mi kupiti ali ih je nestalo). Kolega sa sjevera (kojeg sam zamolila da mi uslika atmosferu ali je nažalost bio van Kosova) piše „Možeš slobodno napisati da se i na severu Kosova prate tekme i da su građani navijali za hrvatski tim“ uz obavezno „Pobedićemo!! Hrvatska je prvak sveta!!“ Riječi podrške od svuda!

A kako slike govore više od riječi, evo nekih iz Đakovice, Orahovca i Prištine (uz ispriku mojih frendova što nisu slikali za vrijeme kad su naši zabili golove jer se slavilo ):

Priština:

Irac koji se slučajno zatekao u Prištini 😊

Gjakova/Đakovica:

Rahovec/Orahovica


A nakon utakmice? Tuga zbog gubitka, ali i čestitke na plasmanu. Čini se svi su ujedinjeni u tome da su naši igrali bolje, i da onaj penale baš i nije bio fer!
Na kraju, najjača poruka koju mi je poslao prijatelj na FB: “Francuska je osvojila prvenstvo, ali Hrvatska je osvojila naša srca!“. I to je to. Neprocjenjivo. I zato bravo Vatreni!!! Zauvijek u srcu!

Za PS portal Katarina Grbeša

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here