Po definiciji knjiga je ukoričena publikacija (tiskani umnoženi duhovni proizvod) od najmanje 49 stranica (UNESCO-va definicija), odnosno tiskana kolekcija papira. Proizvod koji ima manje od 49 stranica naziva se brošura.
Knjiga postoji već više od 7000 godina i kroz povijest je mijenjala svoj oblik. Mijenjali su se i materijali od kojih su knjige nastajale. Stari Rimljani su pisali po papiru od voska i to olovkom napravljenom od kosti. Greške nastale tijekom pisanju mogle su se obrisati. Prve kineske knjige rađene su od bambusovih daščica, a kasnije je korištena svila. Nadalje, ljudi su za pisanje koristili sve i svašta: glinu, kamen, papirus, drvo, kosti i slično. Kako bi čovjek uopće počeo pisati, odnosno bilježiti misli i događaje, trebao je izmisliti pismo, što je u konačnici i učinio.

Važnost knjige kroz povijest je ta što je pisanim oblikom sačuvano puno više podataka o čovječanstvu, što usmenom predajom ne bi bilo moguće, jer čovjek je biće koje zaboravlja. Dakle, da nisu sačuvani svi stari zapisi čovjek ne bi imao povijest i ne bi znao odakle potječe.

Možemo zaključiti da je knjiga tvorevina koja je oduvijek poštovana u ljudskom društvu, mada se čini kako je danas gotovo zaboravljena. Pojedina istraživanja izdavačkih i novinskih kuća donose izvješća iz kojih doznajemo kako manje od polovine Hrvata pročita desetak knjiga godišnje. U ožujku 2014. godine portal „Dnevnik.hr“ objavljuje kako dva milijuna Hrvata uopće ne čita knjige, odnosno kako ih sama knjiga uopće ne zanima. Definitivno zabrinjavajući podatak.

Kultura čitanja razvija se od malih nogu, zato postoje slikovnice za djecu, pa tako možemo zaključiti kako se ta navika stvara prvenstveno u obitelji. Ukoliko roditelji nemaju naviku čitanja, istu neće imati niti dijete, a to se može prenijeti i na idući naraštaj. Škola može imati utjecaja i pobuditi interes za čitanje kod pojedinaca, međutim teško da će se svi učenici preobratiti tijekom školovanja.

Čitanje je dio osobne kulture, čitanjem se učimo izražavati, postajemo umno snažniji, težimo ka višem stupnju obrazovanja, što nam naposljetku može donijeti samo bolji prosperitet i sigurniju financijsku budućnost. Čitanjem se opuštamo, stvaramo vlastitu sliku onoga što čitamo i tako postajemo maštovitiji, moguće i kreativniji. Nije nam potrebna ekranizacija nekog književnog djela kako bi dobili potrebnu sliku.
Nerijetko se dogodi da iz čitatelja nastane pisac, što je još jedan znak da se čovjek želi razvijati, u ovom slučaju pokušava stvoriti bolje štivo od onoga koje je pročitao.
Knjige potiču na razmišljanje, a razmišljanje gradi bogatstvo duha. Knjige su danas dostupne na svakom koraku, samo ih treba uzeti u ruke i početi graditi vlastitu budućnost.

„Ne mogu naučiti nikoga ničemu, ali ga mogu potaknuti da razmišlja.“ Sokrat

Mario Lovreković – Lovra

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here