Snažni nanosi kiše naslanjali su se na prozorska stakla. Njeni su udarci gotovo bili prijeteći, no ja sam se osjećala zaštićeno u svojoj sobi, u potkrovlju štaglja. Podvukla sam noge pod čupavu deku i opraštala se od ljeta. Obavijena tišinom sobe utonula sam u sebe, a potom i u san. Putovala sam u unutrašnjost svoga srca.
Odjednom se moje tijelo izdiglo iznad postelje i primijetila sam kako lebdim. Bestežinsko stanje dozvoljavalo mi je trodimenzionalno kretanje i smiješila sam se prizoru sebe okrenute naglavačke. Duga, divlja kosa njihala se poput klatna starinskog sata, grudi su mi otežale i smetalo me što nemam gaćice. Osjećaj je izazivao nelagodu jer sam bila suviše dostupna razvratničkom životu.
Prostor se tada neočekivano počeo sužavati. Osjetila sam težinu i pritisak golemog zida. Gnječio mi je zglobove! Čula sam pucanje kostiju, ali svejedno nisam uplašeno zazivala upomoć. Znala sam da je to tjeskoba na dnu želuca i upravo mi razdire želučane opne. Ne, ne sanjam je. Naprotiv, već je neko vrijeme dišem.
Kiša je i dalje mlatila lišće i živčano ga otkidala od stabla, natapala seoski put i žustro se slijevala niz žlijeb drvene kućice. Žalila sam što u sobi nemam kamin. Voljela bih prije nego me u potpunosti svlada san zapaliti u njemu vatru, zatim se zagledati u te pohotne, plamene jezike dok me oči ne zabole. Zaspala bih crveno. Odjenula bih crvene snove nalik lijepom, svilenom negližeu. Odrekla bih se crnila i tjeskobe. Povukla sam deku i pokrila se preko glave.

Probudila sam se znojna iako u sobi nije bilo toplo. Jesam li uistinu budna? Upalila sam malenu noćnu lampu crvenog oboda i soba se polako budila. Bila je očaravajuća i moja. Moj mir. Bližila se ponoć. Protrljala sam oči i zijevnula, gipko protegnuvši tijelo. Trebao mi je tuš, miris sapuna i čisto donje rublje. Sjela sam na rub kreveta i spustila bosa stopala na široke daske. Zvukovi su iščezli. Nije se čuo čak niti potmuli lavež pasa negdje u daljini. Tada sam odlučila s tijela sprati sve sate proteklog dana. Bila sam usporena, mirna i opuštena, ali ipak ne u potpunosti jer je moj mozak vodio glavnu riječ.
Ponajviše sam se bavila sama sobom. Ipak, između redova vlastitog htijenja, bombastičnih planova, pojavilo se neočekivano lupanje srca pri pomisli na stranca. Markus više nije bio samo muškarac privlačnog tijela. Jučer smo ručali zajedno. Sjedio mi je sučelice i otvarao me svojim pogledom. Otvarao mi je ruke željne dodira.
Uzdahnula sam, odjevena u samoću. Prekrivši lice dlanovima, na ramenima sam osjetila teret tišine, a tada je netko pokucao na vrata. Isprva sam bila sigurna da mi se to samo pričinilo, da tako predvidljivo očekujem događanje tog toliko priželjkivanog čuda, ali lupkanje je postalo odvažnije.
Čvršće sam stegnula remen ogrtača ispod kojeg je divljalo srce. Pitala sam tko je; iako sam odgovor znala. Bio je to osjećaj nalik vertigu i slatkoj napetosti mišića, uslijed uzbuđenja. Nakon što sam otvorila vrata, Markus je ušao u sobu i u moje mirise. Nije me pozdravio. Vrijeme je zaustavljeno poput tupog udarca o potiljak. Njegove ruke našle su se na mojim obrazima, otimajući mi strastveno i energično prvi poljubac.
Jesam li i dalje u polusnu ili upravo osjećam kako mi rastvara ogrtač i poseže za mojim osjetljivim grudima? Dodirom vlažnog jezika ukrutio mi je bradavice, svojim dahom izluđivao me i blagim ugrizom dovodio do ekstaze. Kako je samo divan taj osjećaj i koliko mi je samo potreban! Predala sam mu se u ruke. Dozvolila sam sebi da se sladostrašće razmeće mojim tijelom i gorjela od želje da ga osjetim duboko u sebi. Dodirima mi je pričao sve ono što sam umislila da sam danas vidjela u njegovom pogledu. Ipak, u njemu nije bilo priželjkivanog. Naivno sam se nadala da ga privlačim i kako će se ovaj trenutak zbiti. Sanjam li ja sada to stvarnost i naš prvi tjelesni kontakt kada su riječi suvišne?
Kako sam samo voljela sudar naših tijela! Koliko mi je samo trebao dodir, miris i okus muškarca, spoznaja da nisam frigidno srasla s idejom da mi nije potreban jer se zadovoljavam i sama. Prostor je oživio, zidovi me više nisu proganjali, izgarala sam u vatri svojih emocija i želja. Tada sam mu naredila da mi skine gaćice.
Dala sam mu svoje tijelo. Rastvarao me svojom muškošću, u potpunosti razotkrivši maštovitost koju posjeduje muškarac koji istinski zna uživati u ženi. Punio me neopisivim užitkom svakim pokretom svoga tijela, dodirima istražujući reljef vlastite požude. Bila sam savršeno podatna za oblikovanje, njegovom strašću. Doživjela sam orgazam. U snu.

Nakon što se pijetao oglasio trznula sam se, pipajući prstima drugu stranu postelje; tu golu prazninu koju sam željela izgužvati prije nego zaplačem. Tako olako raširila sam svoja bedra i dala mu dio sebe, pa makar samo u snu?! Pitala sam se zašto sam to, zaboga, učinila? Zar nisam mogla pričekati da se naša priča eventualno razvije i dozvoliti sebi da me polako osvaja?

Ne. Meni je tako očajnički trebao taj tjelesni sraz, to ritmičko udaranje njegovih bedara o moje, ta jedna noć koja ne mijenja ništa. Moralisti bi me spalili na lomači poput jadnica koje su palili u Firenci na onom impozantnom Trgu koji je danas atrakcija mnogobrojnim turistima.
Iako, apsolutno je jasno da nisam čeznula isključivo za tjelesnim. Sve moje misli uporno i silovito su se grupirale u jednu, jedinu osjetilnu potrebu: bolno sam željela doživjeti ljubav.

Gordana Majdak
Dobitnica prve nagrade na 2. književnom natječaju PS-portala

Foto: Ana Štajcer

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here