Kada ste dječak i volite sport, maštate da upoznate one najveće, najbolje, svjetske šampione, sportaše koji su zadivili i pokorili svijet, a jedan od najvećih junaka mog djetinjstva je neponovljivi Dragutin Šurbek koji je  ispisao svoju posljednju stranicu knjige života ispunjenu zlatnim slovima i prošaranu najljepšim bojama.
Prije četiri desetljeća dječaci mog vremena željeli su biti Mate Parlov, Nenad Stekić, Safet Sušić, Dragan Kićanović Dražen Dalipagić, Dragan Džajić ili Momir Petković, Krešimir Ćosić, Bojan Križaj, Matija Ljubek, Pavle Jurina, ali su i mnogi od tih dječaka maštali biti Dragutin Šurbek, najbolji stonotenisač koji je igrao na ovim prostorima, legenda koja je znala biti bolja od “milijardu Kineza” i svojim bravurama za zelenim stolom dovesti do očaja sve rivale, pa i velikog Sio Sajkea.
Koliko je Šurbek istinski sportski velikan najbolje govori podatak da je u karijeri osvojio nevjerovatnih 38 medalja na najvećim svjetskim natjecanjima, Europskim prvenstvima i Šampionatima svijeta i sa tih natjecanja se od 1968. do 1983. godine nikada nije vratio bez neke od medalja, a ovi šampionati se igraju svake druge godine, što znači da je svake godine bilo makar jedno veliko natjecanje.
Sjećam se da sam još kao dječak pokušao, neuspješno, u baraci STK Mladost iza OŠ “Ivan Rukavina – Siđo” kopirati pokrete i udarce Dragutina Šurbeka ili Antona Stipančića, ali nisam mnogo žalio zbog toga jer sam imao priliku da se često radujem uspjesima jednog od svojih dječačkih idola. Kinezi i Japanci su strijepili od Šurbeka, Šveđani. Njemci, Francuzi i ostali čupali kosu jer bi im Šurbek redovno dijelio lekcije.
Prolazile su godine, Šurbek je silazio sa najveće sportske scene, u Jugoslaviji je počeo rat, a hrvatski i jugoslovenski sportski velikan je i tada pokazao svoju veličinu i poput sunarodnjaka Mate Parlova glasno rekao ne ratu i mržnji, a njegov dolazak preko Debelog brijega u Crnu Goru za vrijeme rata u Jugoslaviji i njegova ruka prijateljstva Branislavu Kaluđeroviću, Saši Milačiću i ostalim stonoteniskim radnicima Crne Gore i danas je najvrijedniji most prijateljstva koji je putokaz kako umjesto mržnje ruka šampiona postaje putokaz za pokolenja koja dolaze i kako je ta ruka most koji je spojio i ono što za mnoge i danas izgleda nespojivo…

Velki Dragutin Šurbel umio je da prepozna moneat i da čvrsto zgrabi ispruženu ruku crnogorskih sportskih radnika Branislava Kaluđerovića i Saše Milačića i u njima pronađe prijateljstvo na kojem će  se desetljećima podizati sportaši na ovim prostorima i koje će biti putokaz mladima i inspiracija milijunima djece i smjernica koja bi trebala daleko više da se promovira u svijetu kao primjer zdravog sportskog duha i čovjekoljublja.
Zbog svega toga u danu kada se rodio moj sestrić Jovan Ajković, kada je Novak Đoković osvojio titulu na Vimbldonu, a Hrvatska stigla do titule vicešampiona svijeta u nogometu ne mogu se radovati kako bi trebalo jer je otišao velikan zbog kojeg su djeca voljela sport, zbog kojeg sam bio ponosa što sam Jugosloven i što i sam na neki svoj način pripadam svijetu sportaša sa više ili manje uspjeha.
Ipak, sretan sam i što sam imao priliku da upoznam tu ljudsku i sportsku gromadu, što mi je život podario tu sreću da na Cetinju i sam stisnem ruku velikanu svjetskog sporta i onako stidljivo mu sa osmjehom izgovorim svoje ime.
Sjećam se da me te večeri predsjednik STSCG, moj kum, Branislav Kaluđerović predstavio Šurbeku kao jednog od najboljih sportskih novinara, a meni se činilo u tim trenucima, dok sam stajao pred Šurbekom, da sam manji od makovog zrna i da što više vremena provodim pored njega on postaje sve veći i veći, a ja sve manji…
A nije da nije, upoznao sam prije toga mnoge velikane jugoslovenskog i svjetskog sporta – Veru Nikolić, Franja Mihalića, Mirka Sandića, Aleksandra Šoštara, Milorada Krivokapića, Miodraga Perunovića, Veselina Vujovića, gotovo sve vaterpolo legende, ali nikad nisam bio tako zbunjen kao tog dana kada sam stajao pored velikog Šurbeka.

Za PS portal iz Podgorice Stanko Radulović Kika

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here