Vjerojatno mnogi ljudi sad već pomalo srednjih godina (onih najboljih), sjećaju se svog djetinjstva i mladenačkih dana prije rata, kad su obalom Kupe stajali mnogobrojni ribolovci, kad je ribe bilo svaki tjedan na tanjuru, kad bi dvorištem bljeskale riblje ljuske pri čišćenju, kad smo često znali doći kući i pitati gdje je stari, a odgovor bi obično bio – “Otišo na kupu vatat ribe”. Doista, u to doba su mnogi ljudi smirivali živce, uživali u miru, svojim mislima i donosili na stolove svježu klopu – uvijek vrlo ukusnu. Bilo je i ribe, a bogami, bilo je i pijeska s kojim su se iz te Kupe gradile kuće. Danas ne možete vaditi pijesak kao nekada, Kupa je sve plića, a i ribe polako nestaju iz takvog okoliša.
Nedavno, šetajući prema kafiću uz sisačku obalu pored zamišljenog Slave Striegla, primjetio sam na drugoj, desnoj obali Kupe nekoliko ribiča koji su postavili svoje štapove, podignuli su i šatore na travi i čekaju i uživaju. Možda donesu nešto ribe na stol svojoj obitelji. Možda i ne. Ali lijepo ih je vidjeti. I vratiti se bar na trenutak u prošlost.
M.Šantek

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here