U Trstenici nisam nikad bila. Netko će možda reći da nisam ništa ni propustila. Ali, kad sam prošle godine vidjela fotografije s proslave zaštitnice sela na stranicama župe Bučica, poželjela sam otići vidjeti gdje je bilo to selo. I eto, to se dogodilo ovu nedjelju 22.srpnja. Prognoza i vrijeme nisu obećavali ništa dobro, nebom su jurili oblaci svih nijansi sive, bljeskale munje i tutnjala grmljavina. Ali, odlučila sam otići i nema natrag . A onda se na šumskom putu negdje u Pokulama otvorilo nebo pa smo se probijali kroz gustu kišnu zavjesu. Dok smo stigli do odredišta, kiša je prestala, a polako se i razvedrilo. Kao da ništa nije bilo, vratio se lijep sunčani dan.
Župljani župe sv. Antuna Padovanskog Bučica sa svojim župnikom Ivanom Petrovićem proslavili su svetkovinu svete Marije Magdalene na temeljima istoimene kapele u Donjoj Trstenici. Okupili su se na groblju i pod Raspelom slavili svetu misu te se na kraju pomolili za sve pokojne koji počivaju na ovom gotovo zaboravljenom, groblju. Nekoliko dana ranije groblje je uređeno zahvaljujući trudu obitelji Išek. Sastaju se vjernici ove župe ovdje i za svetkovinu Svih svetih, a sada župnik želi željeznim križevima obilježiti sve grobove kako ne bi pali u zaborav. Evo nekoliko zanimljivosti o ovom selu na koje sam naišla istražujući zavičajnu povijest…
Sela Trstenica, Golinja (Išeki) i Silaji nalazila su se na sjeverozapadnoj strani župe Viduševac. Od 1731. do 1789. Trstenica je pripadala župi Viduševac da bi osnutkom župe Golina bila pripojena istoj. Prva kapela ovdje je sagrađena oko 1698. i to od hrastovog drveta, u svetištu je bio oltar sv. Marije Magdalene. Selo se prvi put u kanonskim vizitacijama župe Viduševac spominje 1733. godine i to da ima 12 kuća te da je prije pripadalo župi Pokupsko. Na sredini glavnog oltara kip je sv. Marije Magdalene, a sa strane sv. Franje i sv. Klare. Misa se služila dva puta godišnje i to na blagdan sv. Marije Magdalene i četvrtu nedjelju po svetkovini Presvetog Trojstva. Oko kapele je bilo groblje na koje su se sahranjivali stanovnici sela Trstenica, Golinja, Biščanovo, Turčenica, Gornja Šatornja i Batinova Kosa. U vizitaciji 1736. zabilježeno je da «ima dobar krov, nema zvono niti zvonik, opremu ima odgovarajuću ali oskudnu.» Crkvenjaci Nikola i Juraj Žugaj su smijenjeni jer se nisu brinuli za dobrobit kapele, a umjesto njih postavljen je Mijo Lisek. Vizitator Mihael Margetić u kanonskoj vizitaciji župe Viduševac 1771. bilježi da postoji kapela sv. Marije Magdalene u selu Trstenica udaljena od župne matice sat i pol hoda, podignuta prije 73 godine. Godine 1945. kapelica je zapaljena od strane osoba odanih novoj narodnoj bezbožnoj vlasti i izgorjela je do temelja. Niz godina kasnije, stanovnici ovih sela osjetili su potrebu opet imati svoju kapelu jer im je Bučica bila dalje nego Viduševac (12 km od najdalje kuće u Trstenici do crkve u Bučici). Kako svjedoči Spomenica «Gradnji su pristupili Trstenica, Golinja i Silaji. Sami su financirali i izvodili radove.» Na temeljima stare, sagrađena je od betonskih blokova, prinosom i radom samih mještana, nova kapelica veličine 8,5 x 5m. Glavni je majstor bio Stjepan Kaurić iz Golinje. U kapelu je postavljena slika sv. Marije Magdalene, a 31. kolovoza 1973. godine blagoslovio ju je biskup Josip Salać: „On se spremno odazvao i dao Bog da taj blagoslov zaista ostane u tom narodu. Bilo je veliko mnoštvo naroda, čak i pravoslavnih“, piše tadašnji bučićki župnik Stjepan Vorih. Godine 1978. nabavljeno je novo zvono težine 50 kg. Kapela je do temelja srušena u Domovinskom ratu.
Selo Trstenica Dolnja polovicom 19. st. pripada I. Banskoj pukovniji, satnija Bović, ima 12 kućanstava i 151 stanovnika. Sabljar u to vrijeme napominje da „ovamo spada hrp. kuća Išeki“. Prema popisu stanovništva iz 1900. godine broji 222 stanovnika. Svećenik je zabilježio da je 1980. obišao 10 kuća u kojima živi 51 duša, a 1986. 9 kuća s 28 duša. Selo je imalo i Područnu školu «Joso Marjanović», a ista je sagrađena poslije II. svjetskog rata. Djelovala je do 1969. godine kada je otvorena novosagrađena Područna škola u Biščanovu. Stara škola u Donjoj Trstenici pretvorena je u Društveni dom gdje su se održavale seoske zabave.
Prema kazivanju mještana, selo je imalo i svoje groblje gdje su se sahranjivali mještani Donje Trstenice, sela Išeki i Šumari odnosno Silaji. Za blagdan sv. Marije Magdalene uvijek su se služile sv. mise. Tada je bilo i proštenje gdje su se skupljali ljudi iz okolnih i udaljenijih mjesta. Kao što je zapisano, mještani su bili marljivi. Teško su se skrbili za preživljavanje svojih obitelji. Pretežno su se bavili poljoprivredom. Slovili su kao najpoznatiji i najbolji kosci dok se kosilo ručno-kosom i kao dobri svirci, odnosno tamburaši i pjevači. Selo se moglo pohvaliti i lijepim curama koje su se isticale u pjesmi i vještini u ručnim radovima.
Malo je ljudi bilo zaposleno u tvornicama u Glini i u Petrinji, a upravo zbog teških uvjeta života, mnogo ih je otišlo na privremeni rad u Njemačku. Loš makadamski put i udaljenost od grada, krajem 70-tih godina 20. st. potiče iseljavanje stanovnika u okolicu Gline, Petrinje i Siska. Pred početak Domovinskog rata u selu ostaje tek nekoliko kuća i to onih koji se nisu mogli niti željeli otići. Već početkom 70-tih nestaje zaselak Medvedi jer se stanovnici iseljavaju oko Gline. Iza njega nestaje zaselak Juraji krajem 70-tih pa i Goršići. Tako Donja Trstenica krajem 80-tih goidna 20. stoljeća broji jako malo stanovnika i kuća…Ovdje ostaju samo ruševine – temelji kao znak postojanja toga sela.
Ovo je priča o još jednom gotovo zaboravljenom selu na Banovini. Živi u srcima onih koji su se ovdje rodili ili im odavde sežu korijeni. Lijepo je to napisala Slavica Režić rođ Ceković: „Čovjek se uvijek vraća svom rodnom kraju, ako ne tijelom, a onda sigurno duhom…“ Iako je među 50-tak duša ove nedjelje ovdje bilo najmanje Trsteničana, uvijek dirljivo kad se, bez obzira gdje ih je život odnio, mještani ponekad vrate i okupe te obnove sjećanje na mjesto gdje je nekad bila kapela i gdje počivaju umorne kosti predaka…Neka im i ova priča bude poticaj za to…Njihovi stari čije umorne kosti počivaju na ovom svetom tlu to zaslužuju…

Za ps portal Katica Gašljević Tomić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here