Više puta sam napisao u svojim pričama da su konji obilježili moje djetinjstvo i da su te lijepe i nadasve plemenite životinje puno utjecale kasnije na moj razvoj i način razmišljanja, ali i da sam tu ljubav prema konjima naslijedio od svog tate koji je od najranijeg djetinjstva, također, rastao uz konje.
Od malena je tata mnogo vremena provodio pored konja, a prije 70 godina konji su u mnogim domaćinstvima bili odraz bogatstva i vešestruka materijalna korist. Dobar par konja, mogao je uvelike da vam olakša posao i život, posluži kao izvanredno prijevozno sredstvo i nezamjenjiva radna snaga.
Tata je već sa 13 godina počeo raditi s konjima, i u Petrinji su ga često angažirali da preveze puno toga, a vrlo često je konje koristio za izvlačenje i prijevoz pijeska iz Kupe. Ljudi su ga znali kao vrijednog i poštenog čovjeka koji se nije bojao nijednog posla i često bi ga angažirali da im pomaže u mnogobrojnim radovima. na zemlji ili oko kuće, poljoprivrednim, građevinskim i svim drugim poslovima.
I njegov otac Pero, radio je slične poslove, tako su se i njih dvojica smjenjivali i na poslovima oko prijevoza i ukopa mrtvaca u Petrinji. Prije pola stoljeća nije bilo previše automobila, a u Petrinji su se krajem 60-tih i početkom 70-tih godina prošlog stoljeća pokojnici još uvijek prevozili do groblja u mrtvačkim kolima koja su vukli konji. Tata je oduvijek imao pametne i kvalitetne konje, koji su bili snažni i brzo učili od gazde sve što se od njih zahtijevalo i često su mu ispunjavali svaku želju. Takvi su bili i Gidro i Boris. Jedna od prvih lekcija koje su Gidro i Boris morali naučiti je bila da stanu ispred prave kavane i sačekaju ga ispred dok ne popije piće, a ako bi se on predugo zadržao oni bi krenuli sami predviđenim putem, pa se često događalo da konji dođu sami i da ih djed ili majka nahrane i napoje dok tata stigne kući. Ponekad bi on i čuo topot konja ili bi mu neko iz kavane skrenuo pažnju, pa bi stari trčao za njima dok ih ne stigne, a bitange su tada znale pojačati kas kako bi morao više potruditi.

I tako, jednom prikom tata je dobio zadatak da preveze svojim konjima pokojnika na, kako smo ga tada zvali, novo groblje u Petrinji. Bila je zima i u Petrinji je već bio pao velik snijeg, a bilo je i hladno, puhao je neki neugodan vjetar. Od kuće pokojnika do novog groblja bilo je dosta kilometara, a to je značilo i značajan broj zaustavljanja ispred bknižnica da se malo odmori i ugrije. I tako su konji tatu i mrtvačka kola sa pokojnikom sigurnim korakom vukli ka odredištu na novom groblju zastajući na godinama uvježbavanim lokacijama za odmor. Međutim ovog puta i razdaljina je bila poveća, pa su se Gidro i Boris malo zaigrali, obišli su veći broj knižnica nego što je bilo neophodno, a kako je tata bio ljubitelj dobre knjige nije imao srca da ih odbije, tako su na onaj uspon ispred groblja stigli umorniji nego obično i sa malo zakašnjenja, a u takvim trenucima i koncentracija zna popustiti. Konji su do pola uspona teže kaskali po već utabanom, ali ipak klizavom terenu, a nakon toga kao da su uhvatili dobar ritam i lako stigli do kapele na groblju. A tada je uslijedio šok od kojeg se tati istog časa razbistrio pogled i um – vrata mrtvačkih kola bila su otvorena, a pokojnik kao da je pobjegao noseći mrtvački sanduk na svojim leđima, unutra nije bilo ni sanduka ni mrtvaca…

Stari se malo počeškao cijelom šakom po sljepočnici i odmah shvatio da se mora istim putem vratiti natrag, ali je molio Boga da ga do cilja ne čeka još neka knjižnica kojoj konji ne bi mogli odoliti. Na sreću put nije trajao dugo, odmah po izlasku sa groblja, na onom usponu dogodila se “nesreća”,  otvorila su se vrata mrtvačkih kola, pa je sanduk iskliznuo i ostao na cesti nepraveći preveliku buku zbog snijega koji je padao, mada su kas konja i snažan dojam od pročitanih knjiga napravili veliku zbrku u glavi kočijaša.
Na sreću sve se dobro završilo, pokojnik je na vrijeme stigao na svoje odredište, a konji su godinama kasnije nešto opreznije zastajali ispred knjižnica i pravili kraće pauze kako bi se što sigurnije stizalo na krajnje odredište.

Za PS portal Stanko Radulović Kika

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here