Kupa je oduvijek čvrsto povezana s Petrinjom. Nažalost, nje i njenih ljepota uopće nema u medijima i malo tko osim onih koji imaju čamce zna kako izgleda putovanje od Petrinje do Male Gorice. Ona aktualna navijačka pjesma koja kaže s jednom riječju – neopisivo je naprikladnija za opisati taj put. U srpnju 2012. sjeli smo u čamac na petrinjskom kupalištu i otisnuli se prema Maloj Gorici. Evo što smo vidjeli i snimili.
Na mjestu tadašnje velike petrinjske tvrđave je danas gradsko kupalište koje je posljednjih godina vrlo lijepo uređeno i ponosi se titulom najljepšeg kupališta u županiji.
A od vremena Hasan Paše Predojevića prošlo je mnogo stoljeća,ljudi i događaja a legenda kaže da je i sam Paša susreo smrt u zelenim virovima Kupe i da njegove kosti još uvijek ovdje leže.
Toplog srpanjskog, subotnjeg popodneva,odlučili smo zaploviti Kupom od kupališta do Male Gorice i pokušati slikom predočiti skrivenu ljepotu ove velike rijeke.
Prva građevina na koju naiđete ploveći čamcem je kupski most. Ovako izgleda iz žablje perspektive.Njegovi stupovi zaustavljaju drveće koje donese rijeka i poslije dođe brod čistilica i tu hrpu očisti.
Poslije mosta nailazimo na napajalište u Brestu i preko puta dio koji su stari Petrinjci oduvijek zvali Griz.
Griz je komad pješčane obale pun kampera,šatora,stolova i ostalih rekvizita za odmor. Relativno je blizu kupališta i do njega se može doći autom.
A onda se dolazi do selištanskog pijeska. 600 metara finog pijeska i topla plitka voda. Dobitna kombinacija za užitak.
Gomila suncobrana i kupača stvara dojam kao da se nalazite negdje na Jadranu. Do selištanskog pijeska se može doći autom kroz selo Brest preko poljskih puteva ili iz smjera Novog selišta i onda samo fektate nekoga da vas čamcem prebaci preko.
Na kraju Novog selišta nalazi se i gradski vodovod. Na ovom mjestu se Kupa prerađuje i šalje u sistem koji pokriva Sisak i dio Petrinje.
I to je bilo to što se tiče masovnog “turizma”. Za daljnje putovanje poteban vam je čamac i dok se vozite dalje često ćete sresti druge čamce krcate ljudima ali i životinjama .
Dalje nestaju pješčane obale i Kupa pokazuje svoju ljepotu i prirodno bogatstvo. Ovo mjesto se zove Dubac (prema starom hrastu-dubu). i ovdje smo zastali na sredini Kupe parkirali čamac i okupali se.
Dubac je idealan za ludorije po sredini Kupe jer se izmjenjuju plićaci sa dubinom do vrata.
Palo mi je na pamet kako se je na ovom rajskom mjestu u tišini na sredini rijeke možda i sam Hasan Paša brčkao sa par obnaženih turkinja. A da je imao kazetofon vjerojatno bi ubacio kazetu grupe “The Clash” .
Odmor je završio i putujemo dalje. Prolazimo dvije velike podvodne jame koje su najdublji dio Kupe na ovom dijelu. To su Celčićeva i Nebojanska jama. I jedna i druga dosežu dubinu desetak metara.
A onda ponovo kreće pijesak i kamperi na Nebojanu i između Bresta i Male Gorice.
Na ovom mjestu ljudi znaju mjesecima kampovati. Uvjerili smo se u gostoljubljivost uz ponuđene cigarete, rakiju i gemišt.
Daljnje putovanje iziskuje vještinu i poznavanje vožnje čamca pošto se Kupa na ovom mjestu zvanom zdenački brzaci naglo ubrzava, a po sredini rijeke izviru kamene gromade kao iz filmova o Indiana Jonesu.
A ako sve te avanture sretno završe i ako ste ožednili, a nemate sa sobom vode postoji rješenje. Naime, skoro u samoj Kupi izvire voda na izvoru Zdenci. Pitka voda izvire iz tla ni metar od Kupe. Tko ne vjeruje neka pogleda ovu fotografiju .
A ako nećete vode,odmah pored se nađe i pive u vodi u prirodnom frižideru, dok gazda vjerojatno negdje hvata ribe ili dolazi za par dana. Ovdje to nije bitno.
I napokon, prva građevina koju vidite nakon puno vremena je toranj crkve Svetog Juraja u Maloj Gorici.
Prošli smo uz cijelo selo i došli do kraja gdje je kupalište u Maloj Gorici. Iza je jedan veliki zavoj i pješčana obala i put prema Žažini, ali ona više ne spada katastarski u petrinjski dio, mada ribolovno područje pripada SRD Štuka sve do ušća Gline u Kupu. Tu smo se okrenuli i pošli nazad prema Petrinji. Prošli smo oko dvanaest i pol kilometara uzvodno.
Putem nazad radio sam fotke biljnog svijeta kojeg na mjestima zaista ima u izobilju.
I ribiča koji uživaju u miru daleko od gradske vreve.
I na kraju moj suputnik profesor Judaš, odlučio je preveslati put nazad, a pošto se on vrlo dobro snalazi u toj radnji trebalo mu je 1600 zaveslaja (800 lijevom i 800 desnom rukom), prošli smo 6,3 kilometra za 80 minuta i stigli smo taman u predvečerje kad je sunce zalazilo za put kojim smo prošli.
I na kraju – ako vam se pruži prilika za ovakvo putovanje svakako ju ugrabite .
