Središte Siska ove subote nešto prije 18 sati je prilično pusto. Veika vrućina, lagano pripremanje za večerašnji izlazak, klinci se prskaju vodom iz fontane, pješaci i dalje uporno hodaju biciklističkim stazama, a moj želudac mi je dao signal da uletim u prvi dućan s nečim jestivim za ponijeti, pa tako izabirem burek sa sirom, a u cijenu koju platite dobijete i Colu koju ostavljam prodavačici i “parkiram” se u hlad kestena pored Kupe i zgrade Velikog Kaptola.
A onda su sa svih strana počeli dolaziti ljudi prema Katedral Uzvišenja Svetog Križa, veseli, raspričani svatovi. Kao da čekaju zadnjih pet minuta do 18 da uđu u crkvu, kad su se iz gomile na vidiku pojavili mladenci. Izvukao sam teleobjektiv i snimio zanimljiv prizor. Mladenci su upravo zastali pored nekog stairjeg para koji su im čestitali na ovom velikom danu i budućem zajedničkom životu, a možda njena baka, ili član rodbine, čvrsto je stisnula mladenkinu ruku i pomilovala je po obrazu. Oduvijek su stariji ljudi najemotivnije doživljavali ovakve događaje i rijetko dobivaju priliku da prisustvuju velikom slavlju s puno ljudi. Oni to svakako pamte i osjećaju puno jače i drugačije od mlađe ekipe.
A onda je zazvonilo zvono.
Vrijeme je.
Ne znamo tko su, ni odakle su – ali stretno.
M.Šantek

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

1 COMMENT

Odgovori na Jasna Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here