ne trebam ništa
tek gvaš akvamarina
da lažni proljetni pljusak
pretvorim u svoje boje sna
i prstohvat jesenjeg okera
za zrelost i mudru riječ

zelena je
ravnoteža mog života
stisnuta u sigurnosti
plave i žute
da mi ocrtava put
ne zaboravi što ti bojama želim reći
boje su dio nas
samo loš život je proziran

odrekni se slatke želje
ocijedi purpur
i oživi slikarsko platno
ohrabri kist da putuje po njemu
jer jedino tamo pripada
san
ti
ja
i budućnost
za koju ne postoji boja

Poezija: Maja Šiprak (dobitnica druge nagrade na 1. književnom natječaju PS portala)
Foto: Drago Gatolin – Cobra

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here