Piše: Miroslav Šantek Cobra

Divlja svinja ili vepar je bliski (malo podivljali) rođak domaćih svinja. Živi u šumama, ima ih u velikom broju – na Baniji su oduvijek obitavale i zbog izrazito velike brojnosti lovci ih često love. A ponekad neku i udome. Ovo je priča o Gricku.
Početkom ovog stoljeća, mnogi petrinjski zaljubljenici u šetnju brdima iznad grada se vjerojatno sjećaju da je prostor u blizini ruševina nekadašnjeg izletišta Vila Gavrilović bio opasan žičanom ogradom i da je postao gater – prostor za obuku lovačkih pasa pri lovu na divlje svinje, i da su često mogli vidjeti i nahraniti jednog vepra koji bi bez ikakvog straha prilazio ljudima do ograde. Na neki način postao je ljubimac šetača, a onda je jednog dana nestao zauvijek. A nije otišao daleko – skrasio se par kiometara dalje u selu Cepeliš. Stari i iskusni lovac Mišo Panjkret otkupio ga je od LD Fazan i odvezao u selo Cepeliš kod kćerke Davorke i njenog supruga, da postane kućni Ljubimac obitelji Dumbović.
Bio je to prvi dan kolovoza 2007. kad smo moj kolega novinar Toto i ja parkirali automobil ispred kuće koju ne možete “promašiti” – ako krenete s petrinjske Vile i uđete u Cepeliš dolazite do raskršća, a prva kuća s desne strane ceste je postala dom divlje svinje – vepra Gricka.


Davorka je bila ljubiteljica životinja i upravo je tih dana udomila i lane koje se zateklo u njenom dvorištu, a taj “neuobičajeni” kućni ljubimac Gricko je mirno hrkao na vrućem suncu kolovoza u svom velikom prostoru. Čim je osjetio da mu dolaze u posjet nepoznati gosti (i deegacija Turističke zajednice Grada Petrinje došla je vidjeti Gricka) podigao se iz svoje kaljuže koju obožava (veprovi se na taj način hlade i štite od kožnih nametnika), prišao nam, pojeo ponuđenu klopu, mao nas promatrao, a onda se vratio svojoj kaljuži. Bio je moćan, velik i vrlo uhranjen – par stotina kila mesa i masti koja je zauvijek napustila šumski život i skrasila se kod ljudi u selu. Naravno, svi seoski klinci su voljeli ovog vepra kojem samački život nije teško pao – naprotiv, veprovi i žive sami u šumi.
Kućni ljubimac obitelji Dumbović iz Cepeliša vepar Gricko je postao poznat i široj javnosti jer smo njegovu fotografiju i priču o njemu objavili na stranicama Večernjaka. Što se poslije s njime dogodilo (veprovi mogu živjeti 20 – 25 godina) ne znamo. Možda je živ. Možda nije. Ali je svakako bio najpoznatiji petrinjski (a i puno šire) kućni ljubimac.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here