Piše: Miroslav Šantek Cobra
Slučaj je htio da prije desetak godina pogledam koncert grupe Nervozni poštar u zagrebačkom klubu KSET. Odlazak na to mjesto činilo se kao dobra fora i prilika biti svjedokom nakratkog okupljanja ovog benda koji je osamdesetih svojom zajebancijom harao bivšom Jugom. A i činilo se da se zabranjeno voće počelo pomalo pokazivati javnosti – sve u svemu, mala ekipa se skupila i skakutala na zapaljive hitove i stihove tipa: Joe Dinamitaš idol mi je bio, ološ mlatio, pravdu dijelio….dok je predgupa bila grupa čudnog imena – Brkovi, s pjevačem koji je nosio periku na glavi i pjevao da se opasno drogira, al to nije važno, a važno je samo da mu srce kuca snažno – potpuno suluda scena. Bio je to Shamso 69 i Brkovi su krenuli u priču koja ih je vinula u nebo popularnosti.
Brkovi su shvatili da imaju zapaljivu smjesu metala, punka i folka i puno sljedbenika koji nemaju puno izbora za posušati na domaćoj sceni na kojoj se već desetljećima nije dogodilo ništa uzbudljivo i zapamtljivo – sve je bilo umotano u bezlične pop hitove prikladne za radio stanice. Kad su izdali drugi album “Društvo brkatih mladića” shvatili su da mogu oteti pubiku bilo kom bendu na sceni i krenuli su šljakerski na krvavi posao. Od kluba do kluba, koncert za koncertom, pjesme su bile dostupne svima i besplatne za skidanje s interneta, bili su bez ugovora i izdavačkih kuća, bez podrške lokalnih radio stanica jer su znali da u selu su ljudi uvijek zavidni i da nitko neće pustiti njihove “neprikladne” stvari i to im je otvorilo vrata za veliki uspjeh. Minimalne su bie šanse da u Petrinji, Sisku i sličnim gradovima u eteru čujete stihove: Bolje da sam s frendovima pio rujno vino, nego tebe kurvo vodio u kino – pobogu. Može Massimo, Lidija Bačić i slični… i uspjeh je stigao. Preko svih njih. Zabranjeno voće je počelo dozrijevati.

Danas su Brkovi veće zvijezde od svih tih imena zajedno što se puštaju eterima, pojavljuju se u udarnim terminima televizijskih kuća u cijelom “regionu”, sviraju motorijade –  otimaju se za njih, a to naravno, donosi i novac i potpuno drugačiju priču. Danas to nisu više “oni” Brkovi o kojima govori današnja priča.
U tom brkatom proboju znojnih koncerata po rock klubovima za šaku kuna, u prosincu 2010. posjetili su i sisački klub SKWHAT. Pogledali smo dosta koncerata u tom najboljem rock klubu SMŽ i puno šire, ali Brkovi su te večeri jednostavno razvalili taj prostor. Naravno, ni publika nije mirno stajala, već su zdušno i potpuno sluđeni pjevali, skakali i vrištali. Zajebancija i akcija bez plana nije samo furala mene i moga jarana – već cijeli SKWHAT. Na kraju krajeva – jeste li ikad doživjeli da se publika popne na binu i u zrak podigne pjevača koji i dalje pjeva? A to se dogodilo. U Sisku.

.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here