Četvrtak u Petrinji. Onaj predpraznični, predlovrenčevski, izuzetno vrućeg jutra osvanuo je ovog 9. kolovoza. Sva Petrinja se priprema za sutrašnji Dan grada – treba pripremiti roštilje, nabaviti jelo i piće jer doći će gosti – prijatelji, rođaci koji rijetko stižu – proći će se gradskim ulicama, pod obavezno zaviriti i prošpancirati gradskim parkom koji će biti prepun ljudi, događaja i kao uvijek, izlagača koji svoju robu prezentiraju i prodaju na mnogobrojnim štandovima. Jednog od tih zanimljivih izlagača čije će proizvode Petrinjci moći vidjeti i kupiti čekam na dogovoreni intervju za terasom slastičarnice usred Petrinje. Upravo kad se već nakon nekoliko trenutaka počeo topiti led u mojoj čaši, na terasu je došla žena koja je kasno sinoć stigla sa sinjeg mora zbog sutrašnjeg Lovrenčeva. Ona je Mirna Đurica.

Mirna je osoba vrlo zanimljivog životnog puta. Kćer je od mnogim Petrinjcima poznatog prehrambenog stručnjaka Tome Mikića koji je uputio u mesarske tajne tisuće Petrinjaca koji su prije Domovinskog rata radili u Gavriloviću. Djetinjstvo i osnovnoškolske dane je provela u Petrinji, a s 14 godina školovanje je nastavila u Zagrebu i stekla zvanje medicinske sestre. Godinama je radila u svom poslu, susrela sadašnjeg supruga Ivicu Đuricu koji se bavio instaliranjem telekomunikacijskih mreža, udala se, dobili su dvoje djece, živjeli su u Zagrebu i imali sasvim pristojan život, sve dok pomalo nisu shvatili da baš i nemaju vremena za sebe i da ga provedu onako kako bi ga oni htjeli. U njima je oduvijek tinjala želja da se bave nekim oblikom poljoprivrede, da žive od svog rada na polju ili vrtu i da dišu čisti zrak. 2002. Mirna završava školu za zvanje aromaterapeuta, otvara salon za aromaterapiju i polako shvaća da je to njen životni put. Da bi bili aromaterapeut morate dosta toga naučiti o biljkama, njenim svojstvima, ljekovitosti, obradi, preradi…. – jednostavno morate se zaljubiti u to.
Ljeta bi bračni par Đurica provodio na jadranskoj obali gdje su Mirnini roditelji mali vikendicu u mjestu Maslenica u blizini Zadra. Šetajući jednom okolicom Maslenice ugledali su vrtaču – veliki komad livade okružen brdima, potpuno zarastao i prekriven korovom i smiljem. Tu se dogodio prijelomni trenutak njihovih života. Smilje je ušlo u njih i vrlo teška i rizšna odluka je pala – napustiti poslove i velegrad i preseliti se u malo selo, kupiti tu vrtaču i baviti se proizvodnjom. I tako i bi. Zagrebački život je ostao iza njih u prošlosti, a budućnost je bila prekrivena smiljem.

Smilje je biljka koja raste isključivo u tim primorskim krajevima, vrlo je ljekovita i vrlo je bila nepoznata tamošnjim ljudima kojima raste praktički pored kuća u to doba. Ona vrtača je kupljena. Tri i pol hektara zemlje na predjelu zvanom Srednji Dolac je postalo njihovo vlasništvo i krenuli su s proučavanjem kako dobiti prirodno sjeme smilja i uzgojiti sadnice kojima bi prekrili polje koje bi sama majka zemlja prihvatila bez ikakve kemije i ljudskog upliva. Trebalo im je čak 4 godine čekanja i proučavanja – unajmili su usluge rasadnika Hrvatskih šuma pored Zemunika i proizveli ono što su htjeli – sjeme i sadnice smilja.
I posao je krenuo.Prodavali su sjeme i sadnice, a naučili su se i destilaciji i proizveli ulje od smilja. Inače kozmetička industrija je vrlo zainteresirana za smilje jer rade preparate na bazi smilja koji regeniriraju i obnavljaju ljudsku kožu i žene su česti kupci takvih proizvoda. Ali bračni par Đurica ima drugu viziju i drugu filozofiju. Došli su do saznanja i zaključka kako proizvesti ulje od biljke koja nije baš ničim tretirana – potpuna organska proizvodnja, bez da izgubi imalo svojstva – stvoriti živo ulje, vrlo cijenjen postupak vibracije eteričnih ulja poznat u krugovima aromaterapeuta.

Njihov trud i uspjeh nije ostao neprimjećen. Snimila ih je Hrvatska televizija za vrlo gledanu emisiju “Plodovi zemlje”, a čak je i New York Times napisao reportažu o ovom hrvatskom – smilje fenomenu. Pročitavši članak u tim vrlo uglednim američkim novinama, ljudi iz Washingtona koji se bave kupovinom ljekovitog bilja i preparata su kontaktirali OPG Ivica Đurica i dogovorili se za suradnju. Ali pazite kako – Amerikanci su osobno došli vidjeti robu i bili vrlo zadovoljni.
Đurice taj komad njihove zemje nazivaju komadićem raja na ovoj planeti. Njihov trud se isplatio. Oni mogu živjeti od svog posla sa smiljem i s drugim biljkama koje rastu u okolici i koju su nazvali proizvodi od Velebitske palete. OPG Ivica Đurica će sutra imati svoj štand s proizvodima u petrinjskom parku na Lovrenčevu. Zastanite i pogledajte ove proizvode koje čak i Amerikanci kupuju i koriste, a na štandu ćete od 12 – 14 sati moći po promotivnim cijenama probati 5 minutnu masažu ruku s eteričnim uljima.
Smilje je sutra na Lovrenčevu.
M.Šantek

 

 

 

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here