Što reći za uvod ove doista sportski nevjerojatne priče? Prije nepune dvije godine, na stazi nasipa Petrinjčice pokrivenoj dubokim snijegom i s temperaturom zraka oko nule, s kapom na glavi, rukavicama i sportskoj opremi, trčala je jedna žena uporno kroz tu ledanu gdje bi se najbolje snašli pingvini, u vremenskim uvjetima kad rijetki izlaze iz tople kuće do dućana preko puta i ni u najcrnjim snovima im ne pada trčati po snijegu i ledu i udisati plućima hladan zrak. Ona je Mirela Malović Vassung – iz poznate petrinjske obitelji frizera, žena  s nevjerojatnom energijom i voljom. Dotrčala je i rekla da se sprema za IRON MAN natjecanje – za mnoge ljude suludu stvar. Zamislite da vam padne na pamet da plivate 3800 metara, zatim odmah sjednete na bicikl i odvozite “sitnih”180 kilometara – skoro od Petrinje i Siska do mora, a zatim siđete s bicikla i krenete trčati relaciju od 42 kilometra u komadu – kao približno od Petrinje do Velike Gorice i to sve za 14 sati! Tog ljeta – Mirela je to i uspjela.Postala je jedina žena iz cijele SMŽ koja je to napravila. A onda, još nevjerojatnija stvar – Mirela je prije nekoliko dana ponovno uspjela preplivati, odpedalirati i istrčati svu tu muku – po drugi put je postala IRON LADY – i to sa 48 godina.

M.Šantek

Ova cura zaista zaslužuje ne samo našu pažnju, već izuzetno poštovanje svih ljubitelja sporta. Vjerujem da mnogi od nas po ovim užasnim temperaturama niti ne izlaze ispod svojih klima, a naša Petrinjka, inače doista svestrana sportašica već više od 20 tak godina, naša Mirela Malović Vassung je po drugi put u životu odradila jednu od najzahtjevnijih sportskih disciplina…..

Naime, Mirela je prije nepunih dva tjedna u Mađarskoj otplivala 3800 m,zatim sjela na bicikl te odvozila 180 km i zamislite, na kraju istrčala 42 km i 200 m. Ovaj ekstremni triatlon doista mogu izuzeto spremni i sposobni sportaši. Za ovaj nesvakidašnji podvig vrijedan divljenja, Mireli je bilo potrebno 14 sati, 4 min i 30 sekundi. Ne zaboravite da se sve odvijalo na ovim užasnim temperaturama koje su ipak utjecale na rezultate svih natjecatelja. Neposredno nakon utrke sam razgovarao sa Mirelom i njezinim suprugom, Draženom koji je naravno, njezina najveća podrška. Ne samo u logističkom smislu s obzirom da se radi o dugogodišnjem iskusnom maratoncu, već je zapravo Dražen čovjek koji je Mirelu ovog puta doslovno gurao naprijed, bodrenjem, motivirajućim pričama u trenucima kada je bilo najteže. A bilo je kako su mi još na večeri, koju naravno Mirela nije zbog iscrpljenosti niti mogla jesti, rekli… užasno teško. Tijekom cijele utrke, kako kaže Mirela : “Dragec ne možeš vjerovati išla sam točno 12 puta kakati”… Ta spoznaja kada onako iscrpljen, znaš da moraš bar nešto pojesti, popiti,  a pri tome si svjestan da češ opet morati “trčati u obližnje žbunje” je više deprimirajuća nego samo maltretiranje koje je neophodno da bi čovjek skinuo sve sa sebe. Tko to nije doživio, nema pojma šta su muke. U takvim okolnostima, odraditi ovaj ekstremni triatlon je po mojoj procjeni daista istinska hrabrost, ludost….

Kada se mjesecima pripremate za ostvarivanje “nekog osobnog cilja”, a onda vam se još dogodi ovakva pizdarija, onda ste stvarno sretniji jer se niste ukakali, nego što ste prošli ciljem uzdignutih ruku. Znam koliko Draško i Mirela uživaju u svom načinu života u kojem nema mjesta za imperative, s pravom su kao i svi mi koji ih poznamo, ponosni na sva ne samo Mirelina, već i Draženova ostvarenja. Mirela je za mene, poznavajući mnoge otežavajuće okolnosti, stvarno sportska heroina. Ne samo zbog ove trke, već činjenice da već desetljećima kontinuirano živi svoj sportski život za koji stvarno treba puno, puno ljubavi, strpljenja i krvavih treninga kako bi došla do svog cilja. Iskrene čestitke.

Za PS portal Drago Miličić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here